INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „KRIVAJSKO“
Period važnosti od 01.01.2017. do 31.12.2026. godine
1. Uvod
Kao i u svim drugim područjima okupirane BiH Austro-Ugarska monarhija je nastavila sa koncepcijom nove organizacije šumarstva i šumske uprave, koja je počela za vrijeme Otomanske vladavine, formiranjem posebnog šumarskog inspektorata koji je bio u sastavu finansijskog odjeljenja Vilajetske vlade u Sarajevu a djelovao je u nekim od šest Sandžaka koji su imali 54 sreza (kotara). Organizacija šumarstva koja se odnosi na ovo ŠGP počela je pri šumskom uredu Travnik koji je imao pet šumskih uprava od kojih je jedna bila u Žepču, gdje je bio upravitelj te jedan nadlugar u Zenici i šest čuvara šuma na teritoriji Novog Šehera, Zavidovića i Zenice.
Poslije Drugog svjetskog rata odlukom vlade NR BiH donijet je 1956 Zakon o šumama po čijim članovima 6 i 73, šumama u opštenarodnoj imovini upravljaju šumska gazdinstva među kojima i šumsko gazdinstvo Gostović-Zavidovići koje je gospodarilo šumama na dijelovima teritorija općina, Zenica, Žepče, Zavidovići Banovići i Olovo. U periodu od donošenja ovoga Zakona do 1961 bilo je nekoliko izmjena u površini područja. Odlukom Izvršnog Vijeća SR BiH ("Sl.list SR BiH", br. 31/61) iz 1961. o formiranju šumskoprivrednih područja i Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o obrazovanju šumskoprivrednih područja (”Služb.list SR BiH“ br: 49/61) formirano je šumsko-privredno područje ”Krivajsko“.
Primjena Dejtonskog administrativnog i teritorijalnog uređenja Federacije BiH, podjelom na deset kantona-županija, te odredaba starog Zakona o šumama u pogledu formiranja Kantonalnih šumsko privrednih društava i šumskogospodarskih područja rezultirala je značajnim izmjenama granica Š.G.P"Krivajsko“. Danas šumskogospodarsko područje „Krivajsko“ čini 10 gospodarski jedinica: „Jablanica (dio)“, „Krivaja – Zavidovići“, „Donja Krivaja“, „Gostović“, „Nemila – Bistričak“, „Babino – Gračanica“, „Đulanov potok“, „Liješnica (dio)“, „Stranjanska rijeka“ i „Nemila – Pepelari“.
1.1. Geografski položaj šumskoprivrednog područja
ŠGP "Krivajsko"po veličini spada među najveća područja u BiH a locirano je u centralnom dijelu države između 17°45′ do 18°28′ istočne geografske dužine i 44°10′ do 44°30′ sjeverne geografske širine. Ukupna površina koju trenutno zauzima ovo područje iznosi cca 860 km2.
1.2. Granice šumskoprivrednog područja
Polazeći od najzapadnije tačke ovo područje graniči: na sjeverozapadu sa Usorsko – Ukrinskim, na sjeveru sa područjem Natrona – Maglaj, na sjeveroistoku sa Sprečkim, na istoku sa Konjuškim, na jugoistoku sa Olovskim, na jugu sa Kakanjskim i na zapadu sa Lašvanskim ŠGP – om. Visinski dijapazon iznosi 1169 m. Glavni planinski masivi između kojih je smješteno područje su Vlašić na zapadu i Konjuh na istoku te se od planine Zvijezde na jugu, područje spušta prema panonskoj oblasti na sjeveru.
1.3. Orografske karakteristike šumskoprivrednog područja
Prema ekološko – vegetacijskoj rejonizaciji BiH ŠGP „Krivajsko“ situiran je veći dio područja u oblasti unutarnjih Dinarida (pretežno u Zavidovićko – teslićkom području koje se orografski odlikuje brdsko – planinskim obilježjima sa dosta izraženim reljefom) i djelimično u srednjebosanskom području (dijelove vrandučkog i sarajevsko – zeničkog reona koje ima još izraženiji brdsko – planinski karakter dolinskom zonom rijeke Bosne od ušća Ribnice i Lašve i sjeverozapadno preko Begovog Hana do žepačke kotline).
Teren koji je izražen u vidu planinskih lanaca ispresijecan je sa velikim brojem kosa koje se pružaju prema glavnim vodotocima rijeka Bosne, Gostovića i Krivaje a najizraženiji reljef je na dijelovima peridotitskog masiva u slivovima Gostovića i Krivaje. Najviša kota područja je Mravulj (n. v. 1301 m) na zapadnoj granici do lašvanskog područja a najniža na blizanskom polju u dolini Bosne (n. v. 190 m).
1.4. Hidrografske karakteristike šumskoprivrednog područja
Obilje površinskih voda ovisi o geološkom sastavu koji na ovome području uslovljava obilje površinskih voda u vidu izvora koji formiraju manje i veće potoke i rijeke. Svi vodotoci područja ulijevaju se u rijeku Bosnu i pripadaju crnomorskom slivnom području. Kroz sve gospodarske jedinice osim Donje Krivaje, u manjoj ili većoj mjeri tangira rijeka Bosna koja je glavna hidro – arterija područja. Najveća pritoka Bosne iz ovoga područja je Krivaja koja do ušća u Bosnu prima brojne pritoke od kojih su najvažnije: Župljeva sa V. Maočom, M. Maoča, Ribnica sa Željovom i Tatašnica sa desne strane te Dištica, Gosovica, Džinića r. i Vizućnica sa lijeve strane. Druga po veličini je rijeka Gostović koja protječe kroz istoimenu G.J. i obrazuje sliv lepezastog oblika a čine je Lužnica i Suha sa brojnim pritokama i spajaju se kod Kamenice; do ušća u Bosnu prima Buretinu sa desne i Trbušnicu i Otežnicu sa lijeve strane. Za vrijeme intenzivnih padavina rijeka poprima bujični karakter čineći znatne štete na javnim i šumskim prometnicama.
Između ostalih značajnijih desnih pritoka Bosne u sklopu ovoga područja su Bistrica, Želećka, Pepelarska, Nemilska, Babina i Gračanička, Rujnica rijeka, dok od lijevih pritoka Bosne su: Kočeva, Stranjanska, Bistričak, Željeznica, Ograjina i Papratnica.
1.5. Geološko - pedološke karakteristike šumskoprivrednog područja
Zemljišni pokrivač ovoga područja kao i geološka podloga je izrazito heterogenog sastava. Geološku građu čine različite sedimentne, eruptivne i magmatske stijene, uglavnom mezozojske starosti (Trijas, Jura, Kreda) i kenozojske (Tercijar i Kvartar). Najveće rasprostranjenje u svim G.J. ima jurska vulkanogeno – sedimentna formacija u kojoj su zastupljeni spiliti i dijabazi kao i ogromne mase ultrabazičnih stijena peridotita i serpentinita, pored kojih na rubovima najčešće nalazimo gabre i amfibolite.
Najrasprostranjeniji tip zemljišta je distrični kambisol, zatim kombinacije tipa mozaika kalkomelanosola i kalkokambisola na krečnjacima kao i eutrični kambisol na laporcima i serpentinitu. Velike površine zauzimaju eutrični kambisoli i nizovi ranker – kambisol, kambisol – luvisol na peridotitu i serpentinitu.
1.6. Klimatske karakteristike šumskoprivrednog područja
Zbog veličine područja i nedostatka meteoroloških stanica u užem njegovom dijelu, nije moguće dati precizniji prosjek faktora koji utječu na klimu područja. Kako je rečeno ovo ŠGP se prostire na Srednje – bosanskom i Zavidovićko – teslićkom području sa različitim režimima padavina, vjetrova i temperaturama zraka.
Zavidovićko – teslićki bazen koji pokriva cca 2/3 ovoga područja ima povoljnije uvjete za razvoj šumske vegetacije od Srednje – bosanskog bazena na kojem je smješten manji dio ŠGP – a „Krivajskog“. Zavidovićko – teslićki bazen ima najvećim dijelom godine izmijenjenu umjereno kontinentalnu klimu, sa nešto jačim utjecajem mediteranske klime u periodu juni – august. U toku vegetacijskog perioda u ovome bazenu padne prosječno 56% godišnjeg iznosa padavina. Srednje – bosanski bazen ima dominantan utjecaj planinske klime sa izuzetkom zeničke kotline u kojem u pojedinim periodima godine prevladava kontinentalna klima. U toku vegetacijskog perioda u ovome bazenu padne cca 48 % godišnjeg iznosa padavina. Olujni vjetrovi na ovome području su rijetki. Intenzitet jakih vjetrova – 6 po Boforu.
1.7. Vegetacijske karakteristike šumskoprivrednog područja
Prema horizontalnom raščlanjenju (Stefanović, 1977) ŠGP „Krivajsko“ svrstano je u područje Srednjobosanskih šuma hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco – Carpinetum). Realna vegetacija Zavidovićko – teslićkog područja koje čini najveći dio ovoga ŠGP – a je zbog izuzetno heterogenih stanišnih prilika vezanih za ofiolitsku zonu, raznolika i mozaičnog karaktera. Obuhvata različite šumske fitocenoze a najzastupljenije su: bazifilne šume borova, bazifilne šume hrasta kitnjaka, acidofilne šume kitnjaka, acidofilne šume bukve i jele. Za ovo područje karakteristično je pojavljivanje smrče na peridotitsko serpentinskim zemljištima u višim (hladnijim) pojasevima, a na nižim dijelovima zbog utjecaja panonske klime samo šume bukve i jele bez smrče. Osim ovih fitocenoza rasprostranjene su i šume bukve u višim predjelima i sekundarnog su karaktera. U zonama vrandučkog i Sarajevsko – zeničkog reona koji pokrivaju dijelove ovoga ŠGP – a na brežuljkastim terenima uz dolinu Bosne zastupljene su šume kitnjaka i graba. Pored ovih značajno su rasprostranjene sekundarne acidofilne šume bukve, a znatno manje šume jele i smrče. Mjestimično su zastupljene termofilne fitocenoze bijelog graba na najtoplijim položajima na plitkim zemljištima ili šume hrastova i crnog graba.
Kao što je slučaj sa realnom tako je i potencijalna šumska vegetacija veoma mozaična. Najveće površine zauzimaju šume bukve i jele zatim šume bukve i jele sa smrčom unutar kojih su infiltrirane borove i hrastove šume kao trajni stadiji vegetacije.
[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „KRIVAJSKO“ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2017. DO 31.12.2026. GODINE]
INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE "OLOVSKO"
Period važnosti od 01.01.2022.do 31.12.2031.god.
1. Uvod
Iskorištavanje šumskog resursa u većem dijelu područja kojim danas gospodari ovo preduzeće počelo je još u doba otomanske države (1483-1878). Imovinsko – pravni odnosi u šumarstvu počivali su na šerijatskom pravu i kanunskom zakonodavstvu. Šume su predstavljale javno dobro koje nije moglo biti predmet privatnog vlasništva. Sa dolaskom Austro – Ugarske nastaju krupne promjene, kako u vlasničkoj strukturi, tako u načinu i organizaciji proizvodnje. Odmah nakon izgradnje željezničke pruge formirana je i u Olovu samostalna Šumska uprava, dok se pri kraju austrougarske uprave spominju i šumske uprave u Han – Pijesku, Srednjem, Varešu, Vozućoj i Zavidovićima.
Godine 1956. donijet je novi Zakon o šumama NR Bosne i Hercegovine, po čijim članovima 6 i 73, šumama u opštenarodnoj imovini neposredno upravljaju šumska gazdinstva. Olovo je pripadalo Šumskoprivrednom području „Krivaja Gostović“ koje se sastojalo od 11 gospodarskih jedinica. Na ovom području postojale su šumske uprave: Nemila, Zavidovići (i Vozuća), Olovo, Maglaj (dio), Srednje (dio) i Sokolac (dio). Godine 1961., na osnovu tačke i Odluke o načinu obrazovanja Šumskoprivrednih područja i o davanju na korišćenje šuma i drugog zemljišta u društvenoj svojini u okviru šumskoprivrednih područja („Službeni list NRBiH“, br. 28/61) Izvršno vijeće NRBiH donosi Odluku o obrazovanju ŠGP „Olovsko“. U periodu do i od 1961 bilo je nekoliko izmjena u površini područja.
Nakon formiranja Olovskog ŠGP-a Narodni odbor (sada općina) Olovo uz saglasnost sa ostalim Narodnim odborima iz Han Pijeska, Vareša i Ilijaša predao je ovo područje Šumskoindustrijskom preduzeću Stupčanica, formiranoj OOUR – i šumarstva iz Olova koja je bila u sastavu RO Šipad – Romanija – Sokolac i SOUR Šipad – Sarajevo. Godine 1990., na osnovu člana 10. Zakona o šumama („Službeni list SRBiH“ br. 11/78) Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike BiH, donosi Odluku o izmjeni i dopuni odluke o obrazovanju šumskoprivrednih područja ŠGP „Olovsko“.
Primjenom Dejtonskog administrativnog i teritorijalnog uređenja Federacije BiH, podjelom na 10 kantona/županija, te odredaba Zakona o šumama u pogledu formiranja Kantonalnih šumskoprivrednih društava i šumskogospodarskih područja rezultirala je izmjenama granica ŠGP „Olovsko“, pri čemu su određeni dijelovi pripali JP "Sarajevo šume" Sarajevo. Tako su ŠGP „Olovsko“ pripali: G.J. „Gornja Stupčanica“, G.J. „Donja Stupčanica“, G.J. „Krivaja“, G.J. „Tribija Duboštica“, G.J. „Gornja Drinjača“ i G.J. „Srednja Drinjača“.
1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja
ŠGP „Olovsko“ je brdsko – planinskog karaktera, smješteno u sjeveroistočnom dijelu BiH. Područje je jako živopisno, sa dosta rijeka, potoka, termalnih izvora, planinskih masiva. Najveći vrh je Igrište (1303 m.n.v.).
1.2. Granice šumskogospodarskog područja
Ovo područje graniči sa slijedećim šumsko – gospodarskim područjima: na sjeveru sa Krivajskim, Konjuhom i Vlaseničkim, na jugu sa Romanijskim i Gornjebosanskim, na zapadu sa Gornjebosanskim i Kakanjskim, a na istoku sa Planinskim. Južni i jugoistočni dio područja lociran je na sjeverozapadnom dijelu platoa koji pripada planinskom masivu Romanije, poznatom kao istočno – planinsko krečnjačko gorje, sa slabo izraženom konfiguracijom terena. Na lijevoj strani rijeke Krivaje uzdiže se masiv planine Zvijezda, a na desnoj obali planina Konjuh sa jako izraženim orografskim elementima u vidu dubokih dolina i oštrih grebena. Najveći vrh na ovom području je Igrište sa nadmorskom visinom1303 m.n.v., a najniža tačka nalazi se u dolini rijeke Krivaje kod mjesta Careva Ćuprija 370 m.n.v.
1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Orografske karakteristike ovog područja predstavljaju vrlo složenu grupu ekoloških faktora koji mnogostruko utiču na klimu i zemljište, a time i sastav i karakteristike vegetacije ovog područja. Ovo područje spada u red umjereno strmih terena. Reljef je izrazito brdsko – planinskog karaktera izražen u svim svojim gradacijama: makro, mezo i mikro reljef. Inicijalni reljef je odmah po svom nastanku došao pod uticaj egzogenih sila. Djelovanjem ovih sila nastali su u reljefu zemlje erozivni procesi koji ruše postojeće geomorfološke oblike da bi stvorili nove, zavisno od vrste erozivnog procesa. Među najistaknutije erozivne procese u ovom području spadaju mehanički rad tekučih voda (fluvijalna erozija) koja snagom svoje mase tvori oblike. Najrašireniji oblici fluvijalnih erozija su korita vodotoka kojih u ovom području ima mnogo. Osim ovih oblika u koritima vodotoka ima veći broj i drugih tvorevina fluvijalnog djelovanja vode kao što su slapovi, brzaci, meandri, sprudovi, aluvijalne ravni. Osim erozivnih oblika brojni su i oni koji su nastali fizičkim (mehaničkim) drobljenjem stijena.
1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Šumskogospodarsko područje „Olovsko“ spada u red hidrografski razvijenijih područja. Hidrologiju ovog područja čini veliki broj najrazličitijih vrela, potočića, potoka i rijeka Bioštice i Stupčanice sjedinjene u rijeku Krivaju, koja odvodi sve vode iz područja u rijeku Bosnu. Izvori se međusobno razlikuju ne samo po količini vode već i po dubini sa koje voda dolazi. Zavisno od dubine sa koje voda dolazi imamo hladne i termalne izvore. Termalni izvori postoje u Olovu, Orlji i Solunu. Ono što je zanimljivo je to da je za Olovsku termalnu vodu utvrđeno ljekovito svojstvo.
1.5. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja
Geološka podloga ŠGP „Olovsko“ predstavljena je širokom lepezom stijena različitog petrografskog sastava. Ovo područje grade mezozojske formacije (trijaskim, jurskim i mjestimično krednim tvorevinama). Veći dio površine „Gornje Stupčanice“ otpada na stijene srednjeg i gornjeg trijasa, a na G.J. „Donja Stupčanica“, G.J. „Krivaja“ i G.J. “Tribija –Duboštica“ otpada mali dio površine. Znatan dio površine ovog područja pripada jurskoj vulkanogenoj formaciji koja u ovim predjelima Bosne ima svoj maksimalni razvoj. Obzirom na njihovu genezu (nastanak), petrografski sastav i za nas šumare važnost u smislu matični supstratpedološka podloga u okviru ovog područja mogu se izdvojiti sljedeće grupe stijena: laporativni krečnjaci, jedri krečnjaci, kvarcni pješčari, rožnjaci, pješčari-glinci, ulošci eruptivnih stijena u sedimentu, amfiboliti, dijabazi, gabri, i ultramafiti (peridotiti, serpentiniti).
Najveći uticaj na formiranje zemljišnog pokrivača u ovom području imao je matični supstrat (geološka građa). Iz veoma složene geološke građe rezultirao je veliki broj tipova zemljišta. Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja jeste distrični kambisol (kiselo – smeđe zemljište) javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom najčešće je vezan za paleozojske škriljave stijene i čini homogenu kartografsku jedinicu u vidu elementarnih areala.
1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja
Prema klimatskoj rejonizaciji BiH u ŠGP „Olovsko“ spadaju rejon planinske i alpske klime sa kontinentalnim uticajem sa izraženim klimatskim ekstremima. Planinski tip klime obuhvata više predjele područja do oko 1500 m.n.v. i ulazi u zonu kontinentalne klime pod uticajem istočno-evropskog ciklona. Odlikuje se svježim i kratkim ljetom, dok su zime duge, hladne i snježne (snježni pokrivač se dugo zadržava), u kotlinama se javljaju temperaturne inverzije poznate kao mrazišta, velikom količinom padavina tokom cijele godine iznosi iznad 1200 mm.
Alpski tip klime obuhvata one dijelove područja koji se nalaze na istaknutim planinskim masivima, uglavnom iznad 1500 m.n.v. Ovaj tip se odlikuje sa vrlo dugom i hladnom zimom s mnogo snijega (koji se zadržava dugo, skoro do ljeta), najhladniji je mjesec januar čija srednja temperatura je niža od -6°C, ljeta su relativno kratka i hladna, najtopliji je mjesec jul čija je srednja temperatura 10°C ili niža, prosječna godišnja temperatura manja je od 5°C.
Termički režim ovih predjela istovjetan je kao u tundrama pa se često nazivaju i „planinska tundra“. Ovi predjeli se odlikuju jakim i čestim vjetrovima koji mogu dostići orkansku jačinu.
1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja
Veliki broj šumskih zajednica koje susrećemo na terenima ovog područja rezultat su složenih stanišnih i drugih prilika koje vladaju u njima. Među najrasprostranjenije šume ovog područja spadaju klimatogene šume bukve i jele koje su rezultat djelovanja jednog od najznačajnijih faktora staništa – klime. Izraženi orografsko – edafski uticaji uslovili su pojavu različitih hrastovih šuma i šuma crnog i bijelog bora, čistih ili miješanih.
Floristički sastav šuma bukve, jele i smrče na krečnjačkim zemljištima bez obzira na proizvodne mogućnosti imaju manje – više identičan sastav od sprata drveća do sprata prizemne vegetacije. U spratu drveća su bukva, jela i smrča kao edifikatorske vrste, osim njih još se javljaju uglavnom kao pojedinačna stabla gorskog javora, gorski brijest, bijeli jasen, javor mlječ, gorski javor. Stanje podmlatka u ovim šumama je uglavnom zadovoljavajuće kako po obimu tako po kvalitetu.
[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „OLOVSKO" ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2012. DO 31.12.2021. GODINE]
[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „OLOVSKO" ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2022. DO 31.12.2031. GODINE]
INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE„GORNJEBOSANSKO“
Period važnosti od 01.01.2023. do 31.12.2032. godine
1. Uvod
Sa dolaskom Austro-Ugarske nastaju krupne promjene, kako u vlasničkoj strukturi, tako u načinu i organizaciji proizvodnje. Između ostalog, uređuje se katastar, industrijski način proizvodnje, formira se šumarska služba. Za vrijeme četrdesetogodišnje uprave u BiH je posječeno oko 133,3 miliona m3 drveta, u prosjeku 3,3 mil. m3 /god. Od toga je 45 mil. m3 (33,8%) posječeno u režiji šumarskih uprava, dok je ostatak od 88,3 mil. m3 (66,2%) izdat besplatno, od toga 88,5 mil. m3 seoskom stanovništvu po osnovu servitutnog prava drvarenja, a 2,5 mil. m3 u vidu poklona raznim kulturnim udruženjima i privatnim licima. U istom periodu uložena su značajna finansijska sredstva u otvaranje šuma i izgradnju šumskih saobraćajnica. Izgrađeno je preko 1.000 km šumskih pruga za mehanički transport i oko 255 km gravitacionih pruga.
14.07.1961. godine na osnovu tačke I odluke o načinu obrazovanja šumskoprivrednih područja i o davanju na korišćenje šuma i drugog zemljišta u društvenoj svojini u okviru šumskoprivrednih područja ( "Službeni list NRBiH", br. 11/61) Izvršno vijeće NRBiH donosi odluku o obrazovanju ŠGP "Gornjebosansko". Prije formiranja ovog područja, šume i šumska zemljišta državne svojine u njegovom obuhvatu su bile podijeljene na "Vareško" i "Fojničko" šumsko-privredno područje.
Vanjske granice „Gornjebosanskog“ ŠGP po predočenom spisku uređajnih jedinica su Dejtonskom podjelom Bosne i Hercegovine na entitete promijenjene na području GJ "KaljinaBioštica".
Ovo područje je nakon 2002. god pretrpjelo još jednu promjenu. Na osnovu člana 48. stav 1 Zakona o šumama ("Službene novine FBiH", broj 20/02 ) i člana 16. stav 4 Zakona o Vladi Zeničko-dobojskog kantona ("Službene novine Ze-do kantona" broj 16/00), odnosno formiranja Kantonalnih šumskoprivrednih društava i područja unutar granica kantona, "Gornjebosansko" ŠGP je podjeljeno na dva dijela. Ova podjela je pratila granicu kantona.
Danas šumskogospodarsko područje „Gornjebosansko“ čini 9 gospodarski jedinica: „Donja Misoča“, „Gornja Misoča“, „Gornja Stavnja“, „Donja Stavnja“, „Donja Trstionica Goruša“, „Gornja Trstionica Bukovica“, „Kondžilo“, „Donja Lepenica“, i „Busovača“.
1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja
Š.G.P. "Gornjebosansko" je locirano u središnjem dijelu BiH, u istočnom dijelu Federacije BiH, u slivu gornjeg toka rijeke Bosne. Visinski dijapazon rasprostiranja ovog područja je 1.090 metara. Ukupna površina koju trenutno zauzima ovo područje iznosi cca 295 km2.
1.2. Granice šumskogospodarskog područja
Graniči sa sledećim područjima, na sjeveru je "Olovsko", na istoku je "Gornjebosansko“ Sarajevskog kantona, dalje prema jugu je "Bistričko", južnije "Igmansko", zapadno se nalazi "Fojničko" i "Lašvansko", dok je na sjevero-zapadu "Kakanjsko". Krajnja sjeverna tačka područja je kota 1303 zv. Igrišta, krajnja istočna je kota 1131 zv. Šuplji kamen, krajnja južna je kota 831 Bandera, na zapadu je to kota 802 zv. Zalifino greblje.
1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Reljef područja je izraziti brdsko-planinskog karaktera izražen u svim svojim gradacijama mezo i mikro reljef. Najveći dio tla građen je od sedimenata iz više geoloških razdoblja, koji su u tektonskom smislu dosta oštećeni (rasjedi, bore, pukotine), što je uzrokovalo da se duž tih oštećenja pojave duboke kotline rijeka Stavnje, Male rijeke i Bukovice.
Prema ekološko – vegetacijskoj rejonizaciji BiH ŠGP „Gornjebosansko“ situiran je veći dio područja u oblasti unutarnjih Dinarida, koje se orografski odlikuje brdsko – planinskim obilježjima sa dosta izraženim reljefom. Nagib (inklinacija) područja je tijesno povezana sa svim ostalim orografskim faktorima i možemo reći da ovo područje spada u red umjereno strmih u pogledu nagiba terena.
1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja
"Gornjebosansko" ŠGP spada u red hidrografski razvijenija područja. Južnim dijelom ga presijeca rijeka Bosna, na manji jugo-zapadni i veći sjevero-istočni dio. Slivna područja rječica Bukovice, Goruše, Stavnje, Misoče čine sjevero-istočni veći, te Fojničke i Radovljanske rijeke jugo-zapadni manji dio područja. Sve pobrojane rječice se direktno ulijevaju u rijeku Bosnu, izuzev Bukovice, koja se Trstionicom ulijeva u rijeku Bosnu. Sva pobrojana slivna područja imaju jako razvijenu mrežu šumskih izvorišta i potoka, tako da uz ostale prirodne faktore cjelokupno područje predstavlja vrlo dobro stanište za gro autohtonih biljnih i životinjskih vrsta.
1.5. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja
U geomorfološkom smislu Š.G.P. "Gornjebosansko" predstavlja vrlo heterogeno područje u kojem su zastupljeni najraznovrsniji geomorfološki oblici. Ovo područje prema geomorfološkoj podjeli nalazi se u zoni unutrašnjih dinarida. "Gornjebosansko" ŠGP po geološkoj kartografiji je smješteno u oblasti unutarnjih Dinarida, čiju osnovnu podlogu čine paleozojski škriljci i mezozojski krečnjaci. Prema geopedološkoj situaciji područja, izuzev manjeg dijela srednjih slivnih područja Trstionice, i Stavnje najveći dio pokrivaju visoko produktivna zemljišta za šumsku proizvodnju.
Vrlo složena geološka građa različitog petrografskog sastava matičnog supstrata uz ostale ekološke faktore. Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja je distrični kambisol (kiselosmeđe zemljište), javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom se javlja na silikatnokarbonatnim stijenama i stijenama vulkanogene sedimentne formacije. Rankeri su mnogo manje zastupljeni, uglavnom na jače izraženim grebenima, na istoj podlozi kao i distrični kambisoli.
1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja
Po svom geografskom položaju "Gornjebosansko" ŠGP leži u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, po klimatskoj podjeli nalazi se u pojasu umjereno-kontinentalne klime.
Manji dio područja uz rijeku Bosnu i donje dijelove njenih pritoka ima znatno umjereniju klimu od priplaninskog dijela Zvijezde, Čemerske planine. Inače, pojas umjerenokontinentalne klime karakterišu duge i oštre zime, sa puno sniježnih padavina i kratka, topla ljeta. Srednja godišnja temperatura zraka je 6,4°C, a srednja temperatura zraka u vegetacionom periodu je 13°C. Visina godišnjeg atmosferskog taloga se kreće oko 1000 mm., od čega polovina padne u vegetacionom periodu. Prosječna godišnja relativna vlažnost vazduha je 70%.
1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja
Šumsko gospodarsko područje "Gornjebosansko" je veoma različito po svom vegetacijskom pokrivaču, uslovljenom prije svega uzajamnim djelovanjem mnoštva različitih ekoloških faktora (stanišnih faktora) koji svojim kopleksnim djelovanjem u prirodi uzrokuju stvaranje široke skale različitih tipova šuma ovog područja.
Najzastupljenije šume ovog područja su šume bukve i jele sa smrčom (Abieti-Fagetum illyricum i Abieti-Fagetum silicolum), javljaju se i na krečnjačkim zemljištima i na kiselim zemljištima silikatnih supstrata. U ovom području su dosta rasprostranjene sekundarne šume jele i smrče, sekundarne šume bukve i degradirane šume koje su nastale kao rezultat ljudskog djelovanja. U G.J. "Donja Lepenica" i "Kondžilo" se nalaze samo bukove i hrastove šume na kiselim zemljištima silikatnih supstrata.
[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „GORNJEBOSANSKO“ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2013. DO 31.12.2022. GODINE]
[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „GORNJEBOSANSKO“ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2023. DO 31.12.2032. GODINE]
INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE "KAKANJSKO"
Period važnosti od 01.01.2012.do 31.12.2021.god.
1. Uvod
Iskorištavanje šumskog resursa na ovom području počelo je još u doba otomanske države (1483-1878), gdje su imovinsko – pravni odnosi u šumarstvu počivali na šerijatskom pravu i kanunskom zakonodavstvu. Šume su predstavljale javno dobro koje nije moglo biti predmet privatnog vlasništva. Sa dolaskom Austro – Ugarske nastaju krupne promjene, kako u vlasničkoj strukturi, tako u načinu i organizaciji proizvodnje. Formirano je 12 samostalnih šumarskih uprava (Sarajevo, Vareš, Ilidža, Busovača, Han – Compagnie, Pribinić, Ključ, Drvar, Vozuća, Olovo, Han – Pijesak i Zavidovići) Šumskogospodarsko područje „Kakanjsko“ formirano je odlukom Izvršnog vijeća SRBiH objavljenom u „Službenom listu SRBiH“, br. 31/61. koje je predato na gazdovanje šumskoprivrednom preduzeću „Ribnica“ iz Kaknja. U toku 1968. godine preduzeće Š.P.P. „Ribnica“ Kakanj i integrisalo se sa Š.P.P. „Gostović” – Zavidovići u zajedničko preduzeće Š.P.P. „Gostović“ sa sjedištem u Zavidovićima, kojemu su data na upravljanje šumskoprivredna područja „Krivajsko“ i „Kakanjsko“. Prilikom inventarizacije šuma Kakanj je pripadao Š.P.P „Krivaja Gostović“. Godine 1973. Š.P.P. „Ribnica“ – Kakanj svojom odlukom se izdvaja iz zajedničkog preduzeća i posluje kao samostalno preduzeće, ali u sastavu Složene organizacije udruženog rada „Krivaja“ – Zavidovići. Godine 1989., svojom odlukom se izdvaja iz SOUR – a „Krivaja“ – Zavidovići i registruje se u Osnovnom sudu udruženog rada u Zenici (broj rješenja: U/I-1554/89 od 20.12.1989.godine). Teritorijalnim uređenjem Federacije BiH, podjelom na 10 kantona/županija, te odredbi Zakona o šumama u pogledu formiranja Kantonalnih šumskoprivrednih društava i šumskogospodarskih područja došlo je do izmjene granica. Danas ŠGP „Kakanjsko“ čine gospodarske jedinice: „Donja Ribnica Zgošća“, „Žuča Ribnica“, „Gonja Trstionica Bukovica“, „Donja Trstionica Goruša“ i „Busovača“.
1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja
ŠGP „Kakanjsko“ je brdsko – planinskog karaktera, smješteno u centralnom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine. Područje je jako živopisno sa dosta rijeka, potoka, termalnih izvora, planinskih masiva. Nekoliko termalnih izvora uz sami tok rijeke Bosne, nizvodno od grada Kaknja predstavljaju posebno primamljivu turističku ponudu. Najveći vrh je Lipnica (1459 m.n.v.).
1.2. Granice šumskogospodarskog područja
Šumskogospodarsko područje „Kakanjsko“ graniči na sjeveru sa ŠGP „Krivajsko“, na istoku sa ŠGP „Olovskim“ i ŠGP "Gornjebosanskim“, na jugu sa ŠGP „Gornjebosanskim“ i ŠGP „Lašvanskim“ i na zapadu sa ŠGP „Lašvanskim“.
1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Orografske karakteristike ovog područja predstvaljaju vrlo složenu grupu ekoloških faktora koji mnogostruko utiču na klimu i zemljište, a time i sastav i karakteristike vegetacije. Reljef područja je izrazito brdsko – planinskog karaktera izražen u svim svojim gradacijama makro, mezo i mikro reljefa. Inicijalni reljef je odmah po svom nastanku došao pod uticaj egzogenih sila. Djelovanjem ovih sila nastali su u reljefu zemlje erozivni procesi koji ruše postojeće geomorfološke oblike da bi stvorili nove, zavisno od vrste erozivnog procesa. Među najistaknutije erozivne procese u ovom području spadaju mehanički rad tekučih voda (fluvijalna erozija) koja snagom svoje mase tvori oblike. Najrašireniji oblici fluvijalnih erozija su korita vodotoka kojih u ovom području ima mnogo. Osim erozivnih oblika brojni su i oni koji su nastali fizičkim drobljenjem stijena. Nagib ovog područje spada u red umjereno strmih nagiba.
1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Šumskogospodarsko područje „Kakanjsko“ spada u red hidrografski razvijenijih područja. Hidrologiju ovog područja čini veliki broj najrazličitijih vrela, potočića, potoka i rijeka Bosne, Lašve, Trstionice, Zgošće, Ribnice. Termalni izvori postoje u Tičićima nizvodno od Kaknja. 1.6. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja Geološka podloga ŠGP „Kakanjsko“ predstavljena je širokom lepezom stijena različitog petrografskog sastava. Ovo područje grade mezozojske formacije. Mezozoik je ovdje predstavljen trijaskim, jurskim i mjestimično krednim tvorevinama. Znatan dio površine ovog područja pripada jurskoj vulkanogenoj formaciji koja u ovim predjelima Bosne ima svoj maksimalni razvoj. Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja je distrični kambisol (kiselo – smeđe zemljište) javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom najčešće je vezan za paleozojske škriljave stijene i čini homogenu kartografsku jedinicu u vidu elementarnih areala.
1.5. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja
Geološka podloga ŠGP „Kakanjsko“ predstavljena je širokom lepezom stijena različitog petrografskog sastava. Ovo područje grade mezozojske formacije. Mezozoik je ovdje predstavljen trijaskim, jurskim i mjestimično krednim tvorevinama. Znatan dio površine ovog područja pripada jurskoj vulkanogenoj formaciji koja u ovim predjelima Bosne ima svoj maksimalni razvoj. Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja je distrični kambisol (kiselo – smeđe zemljište) javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom najčešće je vezan za paleozojske škriljave stijene i čini homogenu kartografsku jedinicu u vidu elementarnih areala.
1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja
Prema klimatskoj rejonizaciji BiH u ŠGP „Kakanjsko“ spadaju rejon planinske i dolinsko kotlinske klime sa kontinentalnim uticajem sa izraženim klimatskim ekstremima. Planinski tip klime obuhvata više predjele područja od 800 – 1500 m.n.v. i odlikuje se sa relativno niskim temperaturama sa svježim i kratkim ljetima, duge, hladne i snježne zime (snježni pokrivač se dugo zadržava). Velika količina padavina tokom cijele godine - iznad 1200 mm. Dolinsko kotlinski tip klime obuhvata doline većih rijeka (širi pojas uz dolinu rijeke Bosne i uski pojas uz doline njenih pritoka) i odlikuje se sa povoljnijim temperatursnim prilikama - srednja godišnja temperatura se kreće od 8 do 10˚C, veće su oscilacije između maksimalnih i minimalnih temperatura. Padavine variraju između 750 – 1000 mm.
1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja
Veliki broj šumskih zajednica (tipova šuma) koje susrećemo na terenima ovog područja rezultat su složenih stanišnih i drugih prilika koje vladaju u njima. Među najrasprostranjenije šume ovog područja spadaju klimatogene šume bukve i jele koje su rezultat djelovanja jednog od najznačajnijih faktora staništa – klime i to makro klime, te šume bukve i jele sa smrčom. Hladnije i više položaje zauzimaju sekundarne šume bukve. Na nižom i toplijim staništima zastupljene su šume hrasta kitnjaka i običnog graba i šume kitnjaka. Mjestimično su zastupljene termofilne fitocenoze šume hrastova i crnog graba i šume kitnjaka. U spratu drveća zastupljene su bukva, jela i smrča kao edifikatorske vrste, osim njih još se javljaju uglavnom kao pojedinačna stabla gorskog javora, gorski brijest, bijeli jasen, javor mlječ i gorski javor. Stanje podmlatka u ovim šumama je uglavnom zadovoljavajuće kako po obimu tako i po kvalitetu.
[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „KAKANJSKO"ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2013. DO 31.12.2022. GODINE]
INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE "NATRON - USORSKO - UKRINSKO"
Period važnosti od 01.01.2018. do 31.12.2027.god.
1. Uvod
Podaci o gospodarenju šumama u okviru ovoga područja potječu iz različitih vremenskih perioda i različiti su za pojedina područja čiji dijelovi čine sadašnje ŠGP. Kao i u ostalim dijelovima BiH organizacija šumarstva ovoga područja počinje sa ustanovljenjem Austro – Ugarske vladavine kada je po nalogu zajedničkog ministarstva finansija u Beču zemaljska vlada u Sarajevu formirala sreska političko upravna nadleštva u koje su uključene šumske uprave za vođenje šumarskih programa. Maglajski srez sa jednom šumskom upravom pripadao je tuzlanskom okrugu a u Tuzli je osnovan šumski ured koji je pored uprave u Maglaju pod svojim nadzorom imao i šumske uprave u Tuzli, Srebrenici, Gradačcu i Kladnju. Dijelovi ovoga područja pripadali su banjalučkom okrugu i srezu tešanjskom sa šumskom upravom u Tešnju. Gospodarenje šumama ovoga dijela područja vezano je uglavnom sa aktivnostima u teslićkom bazenu kako u vrijeme Austro – Ugarske uprave tako i za vrijeme monarhističke Jugoslavije. Odlukom Izvršnog Vijeća NR BiH (”Služb. List NR BiH“ br:31/61) formirano je ŠPP ”Usorsko – ukrinsko“ iz kojeg su dejtonskom podjelom ovome području pripale: dio G.J ”Donja Velika Usora“, dio G.J.”Liješnica“, dio G.J.”Jablanica“, G.J. ”Tešanjka“ a kantonalnim razgraničenjem i dio G.J. ”Turija“ (akt br.06-26-17157-4/09 od 24.11.2009. godine. Šumskogospodarsko područje „Natron – Usorsko – Ukrinsko“ obuhvata sljedeće gospodaske jedinice: „Jablanica“, „Liješnica Maglajska“, „Donja Velika Usora“, „Tešanjka“, „Liješnica Tešanjka“ i „Turija“.
1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja
Ovo područje locirano je u sjeveroistočnom dijelu BiH. Površinu koju zauzima područje smješteno je između Manjače na zapadu i Ozrena na sjeveru i sjeveroistoku dok južnu i jugoistočnu stranu oivičavaju brijegoviti lanci najvećih nadmorskih visina do cca 600 m.
1.2. Granice šumskogospodarskog područja
Veći dio područja pripada oblasti unutarnjih Dinarida odnosno Zavidovićko – teslićkom području a manji sjeverni dio pripanonskoj oblasti odnosno Sjeverno – bosanskom području. Sa zapadne i sjeverne strane područje graniči sa dijelom Usorsko – Ukrinskog i područja „Natron“ koji su u entitetu RS – a, a sa južne strane sa područjem „Krivajskim“.
1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Područje je smješteno u srednjem toku rijeke Bosne u brdsko – planinskom pojasu od 250 do 1358 m.n.v. i u orografskom smislu je dosta heterogeno tako što je njegov južni i središnji dio znatno niži, a nadmorska visina se povećava prema masivima Ozrena i Manjače. Reljefni elementi izraženi su u svim gradacijama (makro, mezo i mikro) i imaju jednoličan pravac pružanja karakterističan za Dinaride. Na flišnim i paleozojskim sedimentima obzirom na deblje slojeve raspadanja javljaju se solifikacijski oblici u vidu klizišta i osjelina. Veći dio područja je brdskog karaktera prosječnih visina 300 – 500 m ispresijecan blažim uvalama i grebenima, što je karakteristično za sve gospodarske jedinice izuzev G.J. „Gornja Velika Usora” koja u orografskom smislu ima više planinski karakter terena ispresijecan vodotocima i jako izraženim grebenima orijentiranim prema toku rijeke Blatnice, a visinski dijapazon se kreće od 500 do 1358 m.n.v. odnosno najvišeg vrha Velika Manjača na granici sa „Krivajskim“ područjem.
1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Sve vodotoke ovog područja prikuplja rijeka Bosna, koja je ujedno i glavna vodena arterija centralne Bosne i odvodi ih u Savu. Obzirom na geološku građu područje je bogato površinskim vodama koje obrazuju najrazličitije vodotoke u vidu većih i manjih rijeka i potoka. Pored rijeke Bosne, na ovom području se nalazi rijeka Jablanica, Liješnica, Tešanjka, Usora i Blatnica primajući veliki broj većih i manjih pritokama.
1.5. Geološko – pedološke karakteristike područja
Geološka građa područja je heterogena. Južno od rijeka Usore i Spreče raširene su mezozojske formacije različitih stijena jurskog i djelimično jursko – krednog porijekla. U okviru jurskih tvorevina dominiraju ultramafitske stijene peridotiti (serpentiniti) kao najrasprostranjenije magmatske stijene a javljaju se u jurskoj vulkanogeno – sedimentnoj formaciji. Ostale stijene od kojih dijabazi, gabri amfiboliti, daciti i spiliti javljaju se u vidu manjih masiva. Peridotiti (serpentiniti) su najrasprostranjeniji i sreću se u svim gospodarkim jedinicam a posebno u G.J. „Jablanica“ i „Tešanjka“. Na formiranje pedološkog pokrivača u svim njegovim raznolikostima najdominantniji utjecaj od svih pedogenetskih faktora imao je matični supstrat na kojem su se razvile tri serije zemljišta ovoga područja, od kojih najdomitaniji po pojedinim serijama su: distrični kambisoli na sedimentnim silikatnim stijenama (pješčari, glinci, konglomerati, silikatne breče i rožnjaci) koji su rasprostranjeni u G.J. „Jablanica“ i G.J. „Liješnica“; eutrični rankeri na peridotitu (serpentinitu) koji se javljaju na strmum padinama (G.J. „Jablanica“, „Liješnica“ i „Donja Velika Usora“) i jedrim krečnjacima na ograničanim prostorima u G.J . „Jablanica“ i G.J. „Tešanjka”.
1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja
Prema ekološko – vegetacijskoj rejonizaciji BiH ovo ŠGP se prostire na Sjeverno – bosanskom i Zavidovićko – teslićkom području sa različitim režimima padavina, vjetrova i temperaturama zraka i ostalim značajnim indikatorima klime. Prema Milosavljeviću ovo područje locirano je na dodirnoj zoni tri klimatska rejona i to: zapadna varijanta panonske klime umjereno kontinentalnog tipa, predplaninska dolinsko kotlinska klima i planinska klima sa kontinentalnim utjecajem. Zavidovićko – teslićki bazen ima najvećim dijelom godine izmijenjenu umjereno kontinentalnu klimu, sa nešto jačim utjecajem mediteranske klime u periodu juni/august. U toku vegetacijskog perioda u ovome bazenu padne prosječno 62 % godišnjeg iznosa padavina. Sjeverno – bosanski bazen ima dominantan utjecaj umjereno kontinentalne klime sa izuzetkom maglajske kotline u kojoj u pojedinim periodima godine prevladava dolinska klima. U toku vegetacijskog perioda u ovome bazenu padne cca 55 % godišnjeg iznosa padavina.
1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja
Prema Horvatu (1963) ovo područje pripada zapadno balkanskom klimatskom području šuma hrasta kitnjaka i običnog graba sa kojima alterniraju šume bukve na povoljnijim položajima a na orografski izraženijim, šume kitnjaka. Na većim planinskim masivima (Ozren i Manjača) zastupljene su šume bukve i jele. U ofiolitskoj zoni u mozaičnom rasporedu zastupljene su bazifilne šume borova i bazifilne šume hrasta kitnjaka. Manje površine zauzimaju sekundarne šume bukve u gospodarskim jedinicama južnog dijela područja. U kategoriji izdanačkih šuma zastupljene su sekundarne izdanačke šume bukve i izdanačke šume hrasta kitnjaka u montanom i submontanom pojasu.
[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „NATRON - USORSKO - UKRINSKO" ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2018. DO 31.12.2027. GODINE]