Danas je Dan planete Zemlje

• By: Web team

Dan planete Zemlje ili Dan Zemlje, obilježava se 22.aprila, u više od 150 zemalja širom svijeta. Namjera je da ljude širom svijeta podsjeti u kakvom je stanju priroda planete na kojoj žive, kao i da se stanovništvu ukaže na probleme ekosistema, na zagađenje naseljenih mjesta i na to kako poboljšati kvalitet životne sredine.

Kao i svi drugi događaji u posljednja dva mjeseca, tako je i obilježavanja 22.aprila, Dana planete zemlje, ostalo u sjenci restrikcija i zabrana koje su nametnute zbog sprječavnja širenja corona virusa (COVID – 19).

Međutim, iako se poziva na potpunu društvenu izolaciju, prirodni procesi nastavljaju svoja kretanja. Proljeće je već došlo, priroda se probudila i pokazuje nam svoje najljepše ruho. I možda tek sada, kada se čovjek okreće sebi, i usporava ubrzani tempo života, uviđa sve te prelijepe sitnice koje su mu ranije promicale.

Obeharala stabla izgledaju ljepše nogo ikada prije, primjećuje se cjelokupni prirodni kolorit, voda je bistrija, šume su zelenije, behar raskošniji a tek koliko je lijepo nebesko plavetnilo.

I da li je to zaista tako, ili samo u čitavoj ovoj situaciji tražimo lijepe stvari koje će nam uljepšati svakodnevnicu i učiniti dane izolacije podnošljivijim.

Da li nam se to, zatvarajući nas u društvene okove, planeta Zemlja osvećuje za sva zla koja smo joj nanijeli. Klimatske promjene su sve uočljivije, požari sve češći, polovi se otapaju, koraljni grebeni blijede a životinjske vrste izumiru kao i njihova prirodna staništa.

Ustvari, godinama je čovjek svojim neodgovornim ponašanjem prema planeti Zemlji, narušio cjelokupan mir za kojim savremeni čovjek sada traga. Uspjeli smo uništiti mnoge biljne i životinjske vrste, šume se ekspolatišu bez podmlađivanja, zagađuju se rijeke, mora i jezera, klima se u potpunosti izmijenila i doveli smo  u pitanje ravnotežu na Zemlji.

Malo je čovjek radio na zaštiti planete Zemlje, a puno na njenom iskorištavanju, uzeli smo maksimum a dali minimum, nismo se obazirali kakvo će žito žnjati buduće generacije, posadili smo sjeme uništenja i teško je zaustaviti njegov razvoj.

Koliko daleko je čovjek spreman ići da bi na kraju došao da neospornog zaključka. Čovjek kao i sva živa bića na planeti, stvoren je da bi živio u skaldu sa svojim okruženjem koristeći ga i uzimajući onoliko koliko mu je potrebno da bi opstao u cjelokupnom lancu života a ne da bi ga posvojio i stavio pod svoju kontrolu, a posebno ne da bi ga uništio.

Možda će upravo društvena izolacija i razgovor samih sa sobom učiniti da nakon svega postanemo bolje i odgovornije društvo i napravimo ekološku revoluciju koja će nam omogućiti da zaista dišemo punim plućima.

Budite i Vi dio promjene, i učinite nešto za Planetu zemlju, ne samo danas nego i svaki drugi dan. Kad god vam se ukaže prilka.