Šumskogospodarske osnove

INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „KRIVAJSKO“

Period važnosti od 01.01.2017. do 31.12.2026. godine

1. Uvod  

Kao i u svim drugim područjima okupirane BiH Austro-Ugarska monarhija je nastavila sa koncepcijom nove organizacije šumarstva i šumske uprave, koja je počela za vrijeme Otomanske vladavine, formiranjem posebnog šumarskog inspektorata koji je bio u sastavu finansijskog odjeljenja Vilajetske vlade u Sarajevu a djelovao je u nekim od šest Sandžaka koji su imali 54 sreza (kotara). Organizacija šumarstva koja se odnosi na ovo ŠGP počela je pri šumskom uredu Travnik koji je imao pet šumskih uprava od kojih je jedna bila u Žepču, gdje je bio upravitelj te jedan nadlugar u Zenici i šest čuvara šuma na teritoriji Novog Šehera, Zavidovića i Zenice.

Poslije Drugog svjetskog rata odlukom vlade NR BiH donijet je 1956 Zakon o šumama po čijim članovima 6 i 73, šumama u opštenarodnoj imovini upravljaju šumska gazdinstva među kojima i šumsko gazdinstvo Gostović-Zavidovići koje je gospodarilo šumama na dijelovima teritorija općina, Zenica, Žepče, Zavidovići Banovići i Olovo. U periodu od donošenja ovoga Zakona do 1961 bilo je nekoliko izmjena u površini područja. Odlukom Izvršnog Vijeća SR BiH ("Sl.list SR BiH", br. 31/61) iz 1961. o formiranju šumskoprivrednih područja i Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o obrazovanju šumskoprivrednih područja (”Služb.list SR BiH“ br: 49/61) formirano je šumsko-privredno područje ”Krivajsko“.  

Primjena Dejtonskog administrativnog i teritorijalnog uređenja Federacije BiH, podjelom na deset kantona-županija, te odredaba starog Zakona o šumama u pogledu formiranja Kantonalnih šumsko privrednih društava i šumskogospodarskih područja rezultirala je značajnim izmjenama granica Š.G.P"Krivajsko“. Danas šumskogospodarsko područje „Krivajsko“ čini 10 gospodarski jedinica:  „Jablanica (dio)“, „Krivaja – Zavidovići“, „Donja Krivaja“, „Gostović“, „Nemila – Bistričak“, „Babino – Gračanica“, „Đulanov potok“, „Liješnica (dio)“, „Stranjanska rijeka“ i „Nemila – Pepelari“.

1.1. Geografski položaj šumskoprivrednog područja

ŠGP "Krivajsko"po veličini spada među najveća područja u BiH a locirano je u centralnom dijelu države između 17°45′ do 18°28′ istočne geografske dužine i 44°10′ do 44°30′ sjeverne geografske širine. Ukupna površina koju trenutno zauzima ovo područje iznosi cca 860 km2.

1.2. Granice šumskoprivrednog područja

Polazeći od najzapadnije tačke ovo područje graniči: na sjeverozapadu sa Usorsko  –  Ukrinskim, na sjeveru sa područjem Natrona  –  Maglaj, na sjeveroistoku sa Sprečkim, na istoku sa Konjuškim, na jugoistoku sa Olovskim, na jugu sa Kakanjskim i na zapadu sa Lašvanskim ŠGP – om. Visinski dijapazon iznosi 1169 m. Glavni planinski masivi između kojih je smješteno područje su Vlašić na zapadu i Konjuh na istoku te se od planine Zvijezde na jugu, područje spušta prema panonskoj oblasti na sjeveru.

1.3. Orografske karakteristike šumskoprivrednog područja

Prema ekološko – vegetacijskoj rejonizaciji BiH ŠGP „Krivajsko“ situiran je veći dio područja u oblasti unutarnjih Dinarida (pretežno u Zavidovićko – teslićkom području koje se orografski odlikuje brdsko – planinskim obilježjima sa dosta izraženim reljefom) i djelimično u srednjebosanskom području (dijelove vrandučkog i sarajevsko – zeničkog reona koje ima još izraženiji brdsko – planinski karakter dolinskom zonom rijeke Bosne od ušća Ribnice i Lašve i sjeverozapadno preko Begovog Hana do žepačke kotline).

Teren koji je izražen u vidu planinskih lanaca ispresijecan je sa velikim brojem kosa koje se pružaju prema glavnim vodotocima rijeka Bosne, Gostovića i Krivaje a najizraženiji reljef je na dijelovima peridotitskog masiva u slivovima Gostovića i Krivaje. Najviša kota područja je Mravulj (n. v. 1301 m) na zapadnoj granici do lašvanskog područja a najniža na blizanskom polju u dolini Bosne (n. v. 190 m).

1.4. Hidrografske karakteristike šumskoprivrednog područja

Obilje površinskih voda ovisi o geološkom sastavu koji na ovome području uslovljava obilje površinskih voda u vidu izvora koji formiraju manje i veće potoke i rijeke. Svi vodotoci područja ulijevaju se u rijeku Bosnu i pripadaju crnomorskom slivnom području. Kroz sve gospodarske jedinice osim Donje Krivaje, u manjoj ili većoj mjeri tangira rijeka Bosna koja je glavna hidro – arterija područja. Najveća pritoka Bosne iz ovoga područja je Krivaja koja do ušća u Bosnu prima brojne pritoke od kojih su najvažnije: Župljeva sa V. Maočom,              M. Maoča, Ribnica sa Željovom i Tatašnica sa desne strane te Dištica, Gosovica, Džinića r. i Vizućnica sa lijeve strane. Druga po veličini je rijeka Gostović koja protječe kroz istoimenu G.J. i obrazuje sliv lepezastog oblika a čine je Lužnica i Suha sa brojnim pritokama i spajaju se kod Kamenice;  do ušća u Bosnu prima Buretinu sa desne i Trbušnicu i Otežnicu sa lijeve strane. Za vrijeme intenzivnih padavina rijeka poprima bujični karakter čineći znatne štete na javnim i šumskim prometnicama.

Između ostalih značajnijih desnih pritoka Bosne u sklopu ovoga područja su Bistrica, Želećka, Pepelarska, Nemilska, Babina i Gračanička, Rujnica rijeka, dok od lijevih pritoka Bosne su: Kočeva, Stranjanska, Bistričak, Željeznica, Ograjina i Papratnica.

1.5. Geološko - pedološke karakteristike šumskoprivrednog područja

Zemljišni pokrivač ovoga područja kao i geološka podloga je izrazito heterogenog sastava. Geološku građu čine različite sedimentne, eruptivne i magmatske stijene, uglavnom mezozojske starosti (Trijas, Jura, Kreda) i kenozojske (Tercijar i Kvartar). Najveće rasprostranjenje u svim G.J. ima jurska vulkanogeno – sedimentna formacija u kojoj su zastupljeni spiliti i dijabazi kao i ogromne mase ultrabazičnih stijena peridotita i serpentinita, pored kojih na rubovima najčešće nalazimo gabre i amfibolite.

Najrasprostranjeniji tip zemljišta je distrični kambisol, zatim kombinacije tipa mozaika kalkomelanosola i kalkokambisola na krečnjacima kao i eutrični kambisol na laporcima i serpentinitu. Velike površine zauzimaju eutrični kambisoli i nizovi ranker – kambisol, kambisol – luvisol na peridotitu i serpentinitu.

1.6. Klimatske karakteristike šumskoprivrednog područja

Zbog veličine područja i nedostatka meteoroloških stanica u užem njegovom dijelu, nije moguće dati precizniji prosjek faktora koji utječu na klimu područja. Kako je rečeno ovo ŠGP se prostire na Srednje – bosanskom i Zavidovićko – teslićkom području sa različitim režimima padavina, vjetrova i temperaturama zraka.

Zavidovićko – teslićki bazen koji pokriva cca 2/3 ovoga područja ima povoljnije uvjete za razvoj šumske vegetacije od Srednje – bosanskog bazena na kojem je smješten manji dio ŠGP –  a „Krivajskog“.  Zavidovićko – teslićki bazen ima najvećim dijelom godine izmijenjenu umjereno kontinentalnu klimu, sa nešto jačim utjecajem mediteranske klime u periodu juni – august. U toku vegetacijskog perioda u ovome bazenu padne prosječno 56% godišnjeg iznosa padavina. Srednje – bosanski bazen ima dominantan utjecaj planinske klime sa izuzetkom zeničke kotline u kojem u pojedinim periodima godine prevladava kontinentalna klima. U toku vegetacijskog perioda u ovome bazenu padne cca 48 % godišnjeg iznosa padavina. Olujni vjetrovi na ovome području su rijetki. Intenzitet jakih vjetrova – 6 po Boforu.

1.7. Vegetacijske karakteristike šumskoprivrednog područja

Prema horizontalnom raščlanjenju (Stefanović, 1977) ŠGP „Krivajsko“ svrstano je u područje Srednjobosanskih šuma hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco – Carpinetum). Realna vegetacija Zavidovićko – teslićkog područja koje čini najveći dio ovoga ŠGP – a je zbog izuzetno heterogenih stanišnih prilika vezanih za ofiolitsku zonu, raznolika i mozaičnog karaktera. Obuhvata različite šumske fitocenoze a najzastupljenije su: bazifilne šume borova, bazifilne šume hrasta kitnjaka, acidofilne šume kitnjaka, acidofilne šume bukve i jele. Za ovo područje karakteristično je pojavljivanje smrče na peridotitsko serpentinskim zemljištima u višim (hladnijim) pojasevima, a na nižim dijelovima zbog utjecaja panonske klime samo šume bukve i jele bez smrče. Osim ovih fitocenoza rasprostranjene su i šume bukve u višim predjelima i sekundarnog su karaktera. U zonama vrandučkog i Sarajevsko – zeničkog reona koji pokrivaju dijelove ovoga ŠGP – a na brežuljkastim terenima uz dolinu Bosne zastupljene su šume kitnjaka i graba. Pored ovih značajno su rasprostranjene sekundarne acidofilne šume bukve, a znatno manje šume jele i smrče. Mjestimično su zastupljene termofilne fitocenoze bijelog graba na najtoplijim položajima na plitkim zemljištima ili šume hrastova i crnog graba. 

Kao što je slučaj sa realnom tako je i potencijalna šumska vegetacija veoma mozaična. Najveće površine zauzimaju šume bukve i jele zatim šume bukve i jele sa smrčom unutar kojih su infiltrirane borove i hrastove šume kao trajni stadiji vegetacije.

 

Download - Preuzmi

[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „KRIVAJSKO“ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2017. DO 31.12.2026. GODINE]

INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE "OLOVSKO"

Period važnosti od 01.01.2012.do 31.12.2021.god. 

 

1. Uvod

Iskorištavanje šumskog resursa u većem dijelu područja kojim danas gospodari ovo preduzeće počelo je još u doba otomanske države (1483-1878). Imovinsko – pravni odnosi u šumarstvu počivali su na šerijatskom pravu i kanunskom zakonodavstvu. Šume su predstavljale javno dobro koje nije moglo biti predmet privatnog vlasništva. Sa dolaskom Austro – Ugarske nastaju krupne promjene, kako u vlasničkoj strukturi, tako u načinu i organizaciji proizvodnje. Odmah nakon izgradnje željezničke pruge formirana je i u Olovu samostalna Šumska uprava, dok se pri kraju austrougarske uprave spominju i šumske uprave u Han – Pijesku, Srednjem, Varešu, Vozućoj i Zavidovićima.

Godine 1956. donijet je novi Zakon o šumama NR Bosne i Hercegovine, po čijim članovima 6 i 73, šumama u opštenarodnoj imovini neposredno upravljaju šumska gazdinstva. Olovo je pripadalo Šumskoprivrednom području „Krivaja Gostović“ koje se sastojalo od 11 gospodarskih jedinica. Na ovom području postojale su šumske uprave: Nemila, Zavidovići (i Vozuća), Olovo, Maglaj (dio), Srednje (dio) i Sokolac (dio). Godine 1961., na osnovu tačke i Odluke o načinu obrazovanja Šumskoprivrednih područja i o davanju na korišćenje šuma i drugog zemljišta u društvenoj svojini u okviru šumskoprivrednih područja („Službeni list NRBiH“, br. 28/61) Izvršno vijeće NRBiH donosi Odluku o obrazovanju ŠGP „Olovsko“. U periodu do i od 1961 bilo je nekoliko izmjena u površini područja.

Nakon formiranja Olovskog ŠGP-a Narodni odbor (sada općina) Olovo uz saglasnost sa ostalim Narodnim odborima iz Han Pijeska, Vareša i Ilijaša predao je ovo područje Šumskoindustrijskom preduzeću Stupčanica, formiranoj OOUR – i šumarstva iz Olova koja je bila u sastavu RO Šipad – Romanija – Sokolac i SOUR Šipad – Sarajevo. Godine 1990., na osnovu člana 10. Zakona o šumama („Službeni list SRBiH“ br. 11/78) Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike BiH, donosi Odluku o izmjeni i dopuni odluke o obrazovanju šumskoprivrednih područja ŠGP „Olovsko“.

Primjenom Dejtonskog administrativnog i teritorijalnog uređenja Federacije BiH, podjelom na 10 kantona/županija, te odredaba Zakona o šumama u pogledu formiranja Kantonalnih šumskoprivrednih društava i šumskogospodarskih područja rezultirala je izmjenama granica ŠGP „Olovsko“, pri čemu su određeni dijelovi pripali JP "Sarajevo šume" Sarajevo. Tako su ŠGP „Olovsko“ pripali: G.J. „Gornja Stupčanica“, G.J. „Donja Stupčanica“, G.J. „Krivaja“, G.J. „Tribija Duboštica“, G.J. „Gornja Drinjača“ i G.J. „Srednja Drinjača“.

1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja

ŠGP „Olovsko“ je brdsko – planinskog karaktera, smješteno u sjeveroistočnom dijelu BiH. Područje je jako živopisno, sa dosta rijeka, potoka, termalnih izvora, planinskih masiva. Najveći vrh je Igrište (1303 m.n.v.).

1.2. Granice šumskogospodarskog područja

Ovo područje graniči sa slijedećim šumsko – gospodarskim područjima: na sjeveru sa Krivajskim, Konjuhom i Vlaseničkim, na jugu sa Romanijskim i Gornjebosanskim, na zapadu sa Gornjebosanskim i Kakanjskim, a na istoku sa Planinskim. Južni i jugoistočni dio područja lociran je na sjeverozapadnom dijelu platoa koji pripada planinskom masivu Romanije, poznatom kao istočno – planinsko krečnjačko gorje, sa slabo izraženom konfiguracijom terena. Na lijevoj strani rijeke Krivaje uzdiže se masiv planine Zvijezda, a na desnoj obali planina Konjuh sa jako izraženim orografskim elementima u vidu dubokih dolina i oštrih grebena. Najveći vrh na ovom području je Igrište sa nadmorskom visinom1303 m.n.v., a najniža tačka nalazi se u dolini rijeke Krivaje kod mjesta Careva Ćuprija 370 m.n.v.

1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja

Orografske karakteristike ovog područja predstavljaju vrlo složenu grupu ekoloških faktora koji mnogostruko utiču na klimu i zemljište, a time i sastav i karakteristike vegetacije ovog područja. Ovo područje spada u red umjereno strmih terena. Reljef je izrazito brdsko – planinskog karaktera izražen u svim svojim gradacijama: makro, mezo i mikro reljef. Inicijalni reljef je odmah po svom nastanku došao pod uticaj egzogenih sila. Djelovanjem ovih sila nastali su u reljefu zemlje erozivni procesi koji ruše postojeće geomorfološke oblike da bi stvorili nove, zavisno od vrste erozivnog procesa. Među najistaknutije erozivne procese u ovom području spadaju mehanički rad tekučih voda (fluvijalna erozija) koja snagom svoje mase tvori oblike. Najrašireniji oblici fluvijalnih erozija su korita vodotoka kojih u ovom području ima mnogo. Osim ovih oblika u koritima vodotoka ima veći broj i drugih tvorevina fluvijalnog djelovanja vode kao što su slapovi, brzaci, meandri, sprudovi, aluvijalne ravni. Osim erozivnih oblika brojni su i oni koji su nastali fizičkim (mehaničkim) drobljenjem stijena.

1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja

Šumskogospodarsko područje „Olovsko“ spada u red hidrografski razvijenijih područja. Hidrologiju ovog područja čini veliki broj najrazličitijih vrela, potočića, potoka i rijeka Bioštice i Stupčanice sjedinjene u rijeku Krivaju, koja odvodi sve vode iz područja u rijeku Bosnu. Izvori se međusobno razlikuju ne samo po količini vode već i po dubini sa koje voda dolazi. Zavisno od dubine sa koje voda dolazi imamo hladne i termalne izvore. Termalni izvori postoje u Olovu, Orlji i Solunu. Ono što je zanimljivo je to da je za Olovsku termalnu vodu utvrđeno ljekovito svojstvo. 

1.5. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja

Geološka podloga ŠGP „Olovsko“ predstavljena je širokom lepezom stijena različitog petrografskog sastava. Ovo područje grade mezozojske formacije (trijaskim, jurskim i mjestimično krednim tvorevinama). Veći dio površine „Gornje Stupčanice“ otpada na stijene srednjeg i gornjeg trijasa, a na G.J. „Donja Stupčanica“, G.J. „Krivaja“ i G.J. “Tribija –Duboštica“ otpada mali dio površine. Znatan dio površine ovog područja pripada jurskoj vulkanogenoj formaciji koja u ovim predjelima Bosne ima svoj maksimalni razvoj. Obzirom na njihovu genezu (nastanak), petrografski sastav i za nas šumare važnost u smislu matični supstratpedološka podloga u okviru ovog područja mogu se izdvojiti sljedeće grupe stijena: laporativni krečnjaci, jedri krečnjaci, kvarcni pješčari, rožnjaci, pješčari-glinci, ulošci eruptivnih stijena u sedimentu, amfiboliti, dijabazi, gabri, i ultramafiti (peridotiti, serpentiniti).

Najveći uticaj na formiranje zemljišnog pokrivača u ovom području imao je matični supstrat (geološka građa). Iz veoma složene geološke građe rezultirao je veliki broj tipova zemljišta. Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja jeste distrični kambisol (kiselo – smeđe zemljište) javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom najčešće je vezan za paleozojske škriljave stijene i čini homogenu kartografsku jedinicu u vidu elementarnih areala. 

1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja

Prema klimatskoj rejonizaciji BiH u ŠGP „Olovsko“ spadaju rejon planinske i alpske klime sa kontinentalnim uticajem sa izraženim klimatskim ekstremima. Planinski tip klime obuhvata više predjele područja do oko 1500 m.n.v. i ulazi u zonu kontinentalne klime pod uticajem istočno-evropskog ciklona. Odlikuje se svježim i kratkim ljetom, dok su zime duge, hladne i snježne (snježni pokrivač se dugo zadržava), u kotlinama se javljaju temperaturne inverzije poznate kao mrazišta, velikom količinom padavina tokom cijele godine iznosi iznad 1200 mm.

Alpski tip klime obuhvata one dijelove područja koji se nalaze na istaknutim planinskim masivima, uglavnom iznad 1500 m.n.v. Ovaj tip se odlikuje sa vrlo dugom i hladnom zimom s mnogo snijega (koji se zadržava dugo, skoro do ljeta), najhladniji je mjesec januar čija srednja temperatura je niža od -6°C, ljeta su relativno kratka i hladna, najtopliji je mjesec jul čija je srednja temperatura 10°C ili niža, prosječna godišnja temperatura manja je od 5°C.

Termički režim ovih predjela istovjetan je kao u tundrama pa se često nazivaju i „planinska tundra“. Ovi predjeli se odlikuju jakim i čestim vjetrovima koji mogu dostići orkansku jačinu. 

1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja

Veliki broj šumskih zajednica koje susrećemo na terenima ovog područja rezultat su složenih stanišnih i drugih prilika koje vladaju u njima. Među najrasprostranjenije šume ovog područja spadaju klimatogene šume bukve i jele koje su rezultat djelovanja jednog od najznačajnijih faktora staništa – klime. Izraženi orografsko – edafski uticaji uslovili su pojavu različitih hrastovih šuma i šuma crnog i bijelog bora, čistih ili miješanih.

Floristički sastav šuma bukve, jele i smrče na krečnjačkim zemljištima bez obzira na proizvodne mogućnosti imaju manje – više identičan sastav od sprata drveća do sprata prizemne vegetacije. U spratu drveća su bukva, jela i smrča kao edifikatorske vrste, osim njih još se javljaju uglavnom kao pojedinačna stabla gorskog javora, gorski brijest, bijeli jasen, javor mlječ, gorski javor. Stanje podmlatka u ovim šumama je uglavnom zadovoljavajuće kako po obimu tako po kvalitetu.

 

Download - Preuzmi

[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „OLOVSKO" ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2012. DO 31.12.2021. GODINE]

 

INTEGRALNI PLAN  GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE„GORNJEBOSANSKO“

Period važnosti od 01.01.2013. do 31.12.2022. godine

 

 1. Uvod

Iskorištavanje šumskog resursa na ovom području počelo je još u doba otomanske države (1483-1878), gdje su imovinsko – pravni odnosi u šumarstvu počivali na šerijatskom pravu i kanunskom zakonodavstvu. Šume su predstavljale javno dobro koje nije moglo biti predmet privatnog vlasništva. Sa dolaskom Austro – Ugarske vladavine, kako u vlasničkoj strukturi tako i u načinu i organizaciji proizvodnje, nastaju krupne promjene.
Na ovom području postojalo je 15 gospodarskih jedinica sa šumarskim upravama u Varešu, Srednjem (dio), Visokom (dio) i Sarajevu (dio). Godine 1955. izvršena je nova organizacija šumskih uprava (Vareš, Breza, Okruglica, Srednje, Kakanj i Sarajevo – dio), gdje su izmjenjene granice nekih gospodarskih jedinica.

ŠGP „Gornjebosansko“ je formirano Odlukom Izvršnog vijeća NR BiH br.88/61 od 14.07.1961. godine, objavljenom u Sl. Listu NR BiH broj 11/61. Prije formiranja ovog područja, šuma i šumska zemljišta državne svojine u njegovom obuhvatu su bile podijeljene na „Vareško“ i „Fojničko“ šumskoprivredno područje. Godine 2002., na osnovu člana 48. stav 1 Zakona o šumama („Službene novine FBiH“, broj 20/02 ) i člana 16. stav 4 Zakona o Vladi Zeničko – dobojskog kantona („Službene novine Ze – do kantona“ broj 16/00), ovo područje je pretrpjelo još jednu podjelu. Ova podjela je pratila granicu kantona. Dio je pripao Zeničko – dobojskom, a dio Sarajevskom kantonu.
Na osnovu novoformiranog „Gornjebosansko“ - dio šumskogospodarsko područje obuhvata slijedeće gospodarske jedinice: „Donja Misoča“, „Gornja Misoča“, „Gornja Stavnja“, „Donja Stavnja“, „Donja Trstionica Goruša“, „Gornja Trstionica Bukovica“, „Kondžilo“, „Donja Lepenica“ i „Busovača“.

1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja
ŠGP „Gornjebosansko“ – dio je locirano u središnjem dijelu BiH, u istočnom dijelu Federacije BiH, u slivu gornjeg toka rijeke Bosne. Najniža tačka područja se nalazi na rijeci Bosni, ispod termoelektrane Čatići na 382 m.n.v. a najviša tačka na području je kota 1.472 zvana Planinica. Visinski dijapazon rasprostiranja ovog područja je 1.090 metara. Među dominirajuće tačke područja pored Planinice spadaju i Borovica na 1.459 m.n.v, Jelovo brdo 1.346 m.n.v, Zvijezda na 1.349 m.n.v, i Kalić brdo na 877 m.n.v.

1.2. Granice šumskogospodarskog područja
Graniči sa sljedećim područjima, na sjeveru je „Olovsko”, na istoku je „Gornjebosansko” – dio Sarajevskog kantona, dalje prema jugu je „Bistričko”, južnije „Igmansko”, zapadno se nalazi „Fojničko” i „Lašvansko”, dok je na sjevero – zapadu „Kakanjsko”.

1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Orografske karakteristike ovog područja predstvaljaju vrlo složenu grupu ekoloških faktora koji mnogostruko utiču na klimu i zemljište, a time i sastav i karakteristike vegetacije. Reljef područja je izrazito brdsko – planinskog karaktera izražen u svim svojim gradacijama mezo i mikro reljefa. Najveći dio tla građen je od sedimenata iz više geoloških razdoblja, koji su u tektonskom smislu dosta oštećeni (rasjedi, bore, pukotine). Ovo područje spada u red umjereno strmih u pogledu nagiba terena.

1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja
„Gornjebosansko” – dio ŠGP spada u red hidrografski razvijenijih područja. Južnim dijelom ga presijeca rijeka Bosna, na manji jugo – zapadni i veći sjevero – istočni dio. Slivna područja rječica Bukovice, Goruše, Stavnje, Misoče čine sjevero – istočni veći, te Fojničke i Radovljanske rijeke jugo – zapadni manji dio područja. Sve pobrojane rječice se direktno ulijevaju u rijeku Bosnu, izuzev Bukovice koja se Trstionicom ulijeva u rijeku Bosnu. Sva pobrojana slivna područja imaju jako razvijenu mrežu šumskih izvorišta i potoka, tako da uz ostale prirodne faktore cjelokupno područje predstavlja vrlo dobro stanište za gro autohtonih biljnih i životinjskih vrsta.

1.5. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja
„Gornjebosansko“ - dio ŠGP po geološkoj kartografiji je smješteno u oblasti unutarnjih Dinarida, čiju osnovnu podlogu čine paleozojski škriljci i mezozojski krečnjaci. Pored dominirajućeg jurskog vulkanogenog sedimentnog kompleksa s ultramafitima, značajno je učešče vareške trijaske strukture i jursko – krednih sedimenata, poznatih kao pogarska serija laporaca, krečnjaka s rožnjacima i masivi krečnjaka.
Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja je distrični kambisol (kiselo – smeđe zemljište), javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom se javlja na silikatno – karbonatnim stijenama i stijenama vulkanogene sedimentne formacije.

1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja
Šumskogospodarsko područje „Gornjebosansko“ – dio se po klimatskoj podjeli nalazi u pojasu umjereno – kontinentalne klime. Relativno velik visinski dijapazon, izražena reljefska heterogenost i razvijena hidrografija područja rezultiraju složenim mozaikom klimatskih karakteristika. Manji dio područja uz rijeku Bosnu i donje dijelove njenih pritoka ima znatno umjereniju klimu od priplaninskog dijela Zvijezde, Čemerske planine. Inače, pojas umjereno – kontinentalne klime karakterišu duge i oštre zime, sa puno sniježnih padavina i kratka, topla ljeta.
Vrijednosti klimatskih faktora bitnih za reprodukciju šuma su dosta povoljne. Srednja godišnja temperatura zraka je 6,4°C, a srednja temperatura zraka u vegetacionom periodu je 13°C. Visina godišnjeg atmosferskog taloga se kreće oko 1000 mm., od čega polovina padne u vegetacionom periodu. Prosječna godišnja relativna vlažnost vazduha je 70%.

Treba naglasiti da su navedene vrijednosti dobivene po mjerenjima na meteorološkoj stanici Ponikve, na 960 m.n.v., koja realno odgovara srednjoj nadmorskoj visini najvrijednijeg kompleksa šuma ovog područja.

1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja
Šumskogospodarsko područje „Gornjebosansko“ - dio je veoma različito po svom vegetacijskom pokrivaču, uslovljenom prije svega uzajamnim djelovanjem mnoštva različitih ekoloških faktora (stanišnih faktora) koji svojim kompleksnim djelovanjem u prirodi uzrokuju stvaranje široke skale različitih tipova šuma ovog područja. Najzastupljenije šume ovog područja su šume bukve i jele sa smrčom, javljaju se i na krečnjačkim zemljištima i na kiselim zemljištima silikatnih supstrata. U ovom području su dosta rasprostranjene sekundarne šume jele i smrče, sekundarne šume bukve i degradirane šume koje su nastale kao rezultat ljudskog djelovanja. U G.J. „Donja Lepenica“ i „Kondžilo“ se nalaze samo bukove i hrastove šume na kiselim zemljištima silikatnih supstrata. 

 

Download - Preuzmi

[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „GORNJEBOSANSKO“ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2013. DO 31.12.2022. GODINE]