Šumskogospodarske osnove

INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE "OLOVSKO"

Period važnosti od 01.01.2012.do 31.12.2021.god. 

 

1. Uvod

Iskorištavanje šumskog resursa u većem dijelu područja kojim danas gospodari ovo preduzeće počelo je još u doba otomanske države (1483-1878). Imovinsko – pravni odnosi u šumarstvu počivali su na šerijatskom pravu i kanunskom zakonodavstvu. Šume su predstavljale javno dobro koje nije moglo biti predmet privatnog vlasništva. Sa dolaskom Austro – Ugarske nastaju krupne promjene, kako u vlasničkoj strukturi, tako u načinu i organizaciji proizvodnje. Odmah nakon izgradnje željezničke pruge formirana je i u Olovu samostalna Šumska uprava, dok se pri kraju austrougarske uprave spominju i šumske uprave u Han – Pijesku, Srednjem, Varešu, Vozućoj i Zavidovićima.

Godine 1956. donijet je novi Zakon o šumama NR Bosne i Hercegovine, po čijim članovima 6 i 73, šumama u opštenarodnoj imovini neposredno upravljaju šumska gazdinstva. Olovo je pripadalo Šumskoprivrednom području „Krivaja Gostović“ koje se sastojalo od 11 gospodarskih jedinica. Na ovom području postojale su šumske uprave: Nemila, Zavidovići (i Vozuća), Olovo, Maglaj (dio), Srednje (dio) i Sokolac (dio). Godine 1961., na osnovu tačke i Odluke o načinu obrazovanja Šumskoprivrednih područja i o davanju na korišćenje šuma i drugog zemljišta u društvenoj svojini u okviru šumskoprivrednih područja („Službeni list NRBiH“, br. 28/61) Izvršno vijeće NRBiH donosi Odluku o obrazovanju ŠGP „Olovsko“. U periodu do i od 1961 bilo je nekoliko izmjena u površini područja.

Nakon formiranja Olovskog ŠGP-a Narodni odbor (sada općina) Olovo uz saglasnost sa ostalim Narodnim odborima iz Han Pijeska, Vareša i Ilijaša predao je ovo područje Šumskoindustrijskom preduzeću Stupčanica, formiranoj OOUR – i šumarstva iz Olova koja je bila u sastavu RO Šipad – Romanija – Sokolac i SOUR Šipad – Sarajevo. Godine 1990., na osnovu člana 10. Zakona o šumama („Službeni list SRBiH“ br. 11/78) Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike BiH, donosi Odluku o izmjeni i dopuni odluke o obrazovanju šumskoprivrednih područja ŠGP „Olovsko“.

Primjenom Dejtonskog administrativnog i teritorijalnog uređenja Federacije BiH, podjelom na 10 kantona/županija, te odredaba Zakona o šumama u pogledu formiranja Kantonalnih šumskoprivrednih društava i šumskogospodarskih područja rezultirala je izmjenama granica ŠGP „Olovsko“, pri čemu su određeni dijelovi pripali JP "Sarajevo šume" Sarajevo. Tako su ŠGP „Olovsko“ pripali: G.J. „Gornja Stupčanica“, G.J. „Donja Stupčanica“, G.J. „Krivaja“, G.J. „Tribija Duboštica“, G.J. „Gornja Drinjača“ i G.J. „Srednja Drinjača“.

1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja

ŠGP „Olovsko“ je brdsko – planinskog karaktera, smješteno u sjeveroistočnom dijelu BiH. Područje je jako živopisno, sa dosta rijeka, potoka, termalnih izvora, planinskih masiva. Najveći vrh je Igrište (1303 m.n.v.).

1.2. Granice šumskogospodarskog područja

Ovo područje graniči sa slijedećim šumsko – gospodarskim područjima: na sjeveru sa Krivajskim, Konjuhom i Vlaseničkim, na jugu sa Romanijskim i Gornjebosanskim, na zapadu sa Gornjebosanskim i Kakanjskim, a na istoku sa Planinskim. Južni i jugoistočni dio područja lociran je na sjeverozapadnom dijelu platoa koji pripada planinskom masivu Romanije, poznatom kao istočno – planinsko krečnjačko gorje, sa slabo izraženom konfiguracijom terena. Na lijevoj strani rijeke Krivaje uzdiže se masiv planine Zvijezda, a na desnoj obali planina Konjuh sa jako izraženim orografskim elementima u vidu dubokih dolina i oštrih grebena. Najveći vrh na ovom području je Igrište sa nadmorskom visinom1303 m.n.v., a najniža tačka nalazi se u dolini rijeke Krivaje kod mjesta Careva Ćuprija 370 m.n.v.

1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja

Orografske karakteristike ovog područja predstavljaju vrlo složenu grupu ekoloških faktora koji mnogostruko utiču na klimu i zemljište, a time i sastav i karakteristike vegetacije ovog područja. Ovo područje spada u red umjereno strmih terena. Reljef je izrazito brdsko – planinskog karaktera izražen u svim svojim gradacijama: makro, mezo i mikro reljef. Inicijalni reljef je odmah po svom nastanku došao pod uticaj egzogenih sila. Djelovanjem ovih sila nastali su u reljefu zemlje erozivni procesi koji ruše postojeće geomorfološke oblike da bi stvorili nove, zavisno od vrste erozivnog procesa. Među najistaknutije erozivne procese u ovom području spadaju mehanički rad tekučih voda (fluvijalna erozija) koja snagom svoje mase tvori oblike. Najrašireniji oblici fluvijalnih erozija su korita vodotoka kojih u ovom području ima mnogo. Osim ovih oblika u koritima vodotoka ima veći broj i drugih tvorevina fluvijalnog djelovanja vode kao što su slapovi, brzaci, meandri, sprudovi, aluvijalne ravni. Osim erozivnih oblika brojni su i oni koji su nastali fizičkim (mehaničkim) drobljenjem stijena.

1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja

Šumskogospodarsko područje „Olovsko“ spada u red hidrografski razvijenijih područja. Hidrologiju ovog područja čini veliki broj najrazličitijih vrela, potočića, potoka i rijeka Bioštice i Stupčanice sjedinjene u rijeku Krivaju, koja odvodi sve vode iz područja u rijeku Bosnu. Izvori se međusobno razlikuju ne samo po količini vode već i po dubini sa koje voda dolazi. Zavisno od dubine sa koje voda dolazi imamo hladne i termalne izvore. Termalni izvori postoje u Olovu, Orlji i Solunu. Ono što je zanimljivo je to da je za Olovsku termalnu vodu utvrđeno ljekovito svojstvo. 

1.5. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja

Geološka podloga ŠGP „Olovsko“ predstavljena je širokom lepezom stijena različitog petrografskog sastava. Ovo područje grade mezozojske formacije (trijaskim, jurskim i mjestimično krednim tvorevinama). Veći dio površine „Gornje Stupčanice“ otpada na stijene srednjeg i gornjeg trijasa, a na G.J. „Donja Stupčanica“, G.J. „Krivaja“ i G.J. “Tribija –Duboštica“ otpada mali dio površine. Znatan dio površine ovog područja pripada jurskoj vulkanogenoj formaciji koja u ovim predjelima Bosne ima svoj maksimalni razvoj. Obzirom na njihovu genezu (nastanak), petrografski sastav i za nas šumare važnost u smislu matični supstratpedološka podloga u okviru ovog područja mogu se izdvojiti sljedeće grupe stijena: laporativni krečnjaci, jedri krečnjaci, kvarcni pješčari, rožnjaci, pješčari-glinci, ulošci eruptivnih stijena u sedimentu, amfiboliti, dijabazi, gabri, i ultramafiti (peridotiti, serpentiniti).

Najveći uticaj na formiranje zemljišnog pokrivača u ovom području imao je matični supstrat (geološka građa). Iz veoma složene geološke građe rezultirao je veliki broj tipova zemljišta. Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja jeste distrični kambisol (kiselo – smeđe zemljište) javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom najčešće je vezan za paleozojske škriljave stijene i čini homogenu kartografsku jedinicu u vidu elementarnih areala. 

1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja

Prema klimatskoj rejonizaciji BiH u ŠGP „Olovsko“ spadaju rejon planinske i alpske klime sa kontinentalnim uticajem sa izraženim klimatskim ekstremima. Planinski tip klime obuhvata više predjele područja do oko 1500 m.n.v. i ulazi u zonu kontinentalne klime pod uticajem istočno-evropskog ciklona. Odlikuje se svježim i kratkim ljetom, dok su zime duge, hladne i snježne (snježni pokrivač se dugo zadržava), u kotlinama se javljaju temperaturne inverzije poznate kao mrazišta, velikom količinom padavina tokom cijele godine iznosi iznad 1200 mm.

Alpski tip klime obuhvata one dijelove područja koji se nalaze na istaknutim planinskim masivima, uglavnom iznad 1500 m.n.v. Ovaj tip se odlikuje sa vrlo dugom i hladnom zimom s mnogo snijega (koji se zadržava dugo, skoro do ljeta), najhladniji je mjesec januar čija srednja temperatura je niža od -6°C, ljeta su relativno kratka i hladna, najtopliji je mjesec jul čija je srednja temperatura 10°C ili niža, prosječna godišnja temperatura manja je od 5°C.

Termički režim ovih predjela istovjetan je kao u tundrama pa se često nazivaju i „planinska tundra“. Ovi predjeli se odlikuju jakim i čestim vjetrovima koji mogu dostići orkansku jačinu. 

1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja

Veliki broj šumskih zajednica koje susrećemo na terenima ovog područja rezultat su složenih stanišnih i drugih prilika koje vladaju u njima. Među najrasprostranjenije šume ovog područja spadaju klimatogene šume bukve i jele koje su rezultat djelovanja jednog od najznačajnijih faktora staništa – klime. Izraženi orografsko – edafski uticaji uslovili su pojavu različitih hrastovih šuma i šuma crnog i bijelog bora, čistih ili miješanih.

Floristički sastav šuma bukve, jele i smrče na krečnjačkim zemljištima bez obzira na proizvodne mogućnosti imaju manje – više identičan sastav od sprata drveća do sprata prizemne vegetacije. U spratu drveća su bukva, jela i smrča kao edifikatorske vrste, osim njih još se javljaju uglavnom kao pojedinačna stabla gorskog javora, gorski brijest, bijeli jasen, javor mlječ, gorski javor. Stanje podmlatka u ovim šumama je uglavnom zadovoljavajuće kako po obimu tako po kvalitetu.

 

Download - Preuzmi

[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „OLOVSKO" ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2012. DO 31.12.2021. GODINE]

 

INTEGRALNI PLAN  GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE„GORNJEBOSANSKO“

Period važnosti od 01.01.2013. do 31.12.2022. godine

 

 1. Uvod

Iskorištavanje šumskog resursa na ovom području počelo je još u doba otomanske države (1483-1878), gdje su imovinsko – pravni odnosi u šumarstvu počivali na šerijatskom pravu i kanunskom zakonodavstvu. Šume su predstavljale javno dobro koje nije moglo biti predmet privatnog vlasništva. Sa dolaskom Austro – Ugarske vladavine, kako u vlasničkoj strukturi tako i u načinu i organizaciji proizvodnje, nastaju krupne promjene.
Na ovom području postojalo je 15 gospodarskih jedinica sa šumarskim upravama u Varešu, Srednjem (dio), Visokom (dio) i Sarajevu (dio). Godine 1955. izvršena je nova organizacija šumskih uprava (Vareš, Breza, Okruglica, Srednje, Kakanj i Sarajevo – dio), gdje su izmjenjene granice nekih gospodarskih jedinica.

ŠGP „Gornjebosansko“ je formirano Odlukom Izvršnog vijeća NR BiH br.88/61 od 14.07.1961. godine, objavljenom u Sl. Listu NR BiH broj 11/61. Prije formiranja ovog područja, šuma i šumska zemljišta državne svojine u njegovom obuhvatu su bile podijeljene na „Vareško“ i „Fojničko“ šumskoprivredno područje. Godine 2002., na osnovu člana 48. stav 1 Zakona o šumama („Službene novine FBiH“, broj 20/02 ) i člana 16. stav 4 Zakona o Vladi Zeničko – dobojskog kantona („Službene novine Ze – do kantona“ broj 16/00), ovo područje je pretrpjelo još jednu podjelu. Ova podjela je pratila granicu kantona. Dio je pripao Zeničko – dobojskom, a dio Sarajevskom kantonu.
Na osnovu novoformiranog „Gornjebosansko“ - dio šumskogospodarsko područje obuhvata slijedeće gospodarske jedinice: „Donja Misoča“, „Gornja Misoča“, „Gornja Stavnja“, „Donja Stavnja“, „Donja Trstionica Goruša“, „Gornja Trstionica Bukovica“, „Kondžilo“, „Donja Lepenica“ i „Busovača“.

1.1. Geografski položaj šumskogospodarskog područja
ŠGP „Gornjebosansko“ – dio je locirano u središnjem dijelu BiH, u istočnom dijelu Federacije BiH, u slivu gornjeg toka rijeke Bosne. Najniža tačka područja se nalazi na rijeci Bosni, ispod termoelektrane Čatići na 382 m.n.v. a najviša tačka na području je kota 1.472 zvana Planinica. Visinski dijapazon rasprostiranja ovog područja je 1.090 metara. Među dominirajuće tačke područja pored Planinice spadaju i Borovica na 1.459 m.n.v, Jelovo brdo 1.346 m.n.v, Zvijezda na 1.349 m.n.v, i Kalić brdo na 877 m.n.v.

1.2. Granice šumskogospodarskog područja
Graniči sa sljedećim područjima, na sjeveru je „Olovsko”, na istoku je „Gornjebosansko” – dio Sarajevskog kantona, dalje prema jugu je „Bistričko”, južnije „Igmansko”, zapadno se nalazi „Fojničko” i „Lašvansko”, dok je na sjevero – zapadu „Kakanjsko”.

1.3. Orografske karakteristike šumskogospodarskog područja
Orografske karakteristike ovog područja predstvaljaju vrlo složenu grupu ekoloških faktora koji mnogostruko utiču na klimu i zemljište, a time i sastav i karakteristike vegetacije. Reljef područja je izrazito brdsko – planinskog karaktera izražen u svim svojim gradacijama mezo i mikro reljefa. Najveći dio tla građen je od sedimenata iz više geoloških razdoblja, koji su u tektonskom smislu dosta oštećeni (rasjedi, bore, pukotine). Ovo područje spada u red umjereno strmih u pogledu nagiba terena.

1.4. Hidrografske karakteristike šumskogospodarskog područja
„Gornjebosansko” – dio ŠGP spada u red hidrografski razvijenijih područja. Južnim dijelom ga presijeca rijeka Bosna, na manji jugo – zapadni i veći sjevero – istočni dio. Slivna područja rječica Bukovice, Goruše, Stavnje, Misoče čine sjevero – istočni veći, te Fojničke i Radovljanske rijeke jugo – zapadni manji dio područja. Sve pobrojane rječice se direktno ulijevaju u rijeku Bosnu, izuzev Bukovice koja se Trstionicom ulijeva u rijeku Bosnu. Sva pobrojana slivna područja imaju jako razvijenu mrežu šumskih izvorišta i potoka, tako da uz ostale prirodne faktore cjelokupno područje predstavlja vrlo dobro stanište za gro autohtonih biljnih i životinjskih vrsta.

1.5. Geološko – pedološke karakteristike šumskogospodarskog područja
„Gornjebosansko“ - dio ŠGP po geološkoj kartografiji je smješteno u oblasti unutarnjih Dinarida, čiju osnovnu podlogu čine paleozojski škriljci i mezozojski krečnjaci. Pored dominirajućeg jurskog vulkanogenog sedimentnog kompleksa s ultramafitima, značajno je učešče vareške trijaske strukture i jursko – krednih sedimenata, poznatih kao pogarska serija laporaca, krečnjaka s rožnjacima i masivi krečnjaka.
Najzastupljeniji tip zemljišta ovog područja je distrični kambisol (kiselo – smeđe zemljište), javlja se u svim gospodarskim jedinicama, uglavnom se javlja na silikatno – karbonatnim stijenama i stijenama vulkanogene sedimentne formacije.

1.6. Klimatske karakteristike šumskogospodarskog područja
Šumskogospodarsko područje „Gornjebosansko“ – dio se po klimatskoj podjeli nalazi u pojasu umjereno – kontinentalne klime. Relativno velik visinski dijapazon, izražena reljefska heterogenost i razvijena hidrografija područja rezultiraju složenim mozaikom klimatskih karakteristika. Manji dio područja uz rijeku Bosnu i donje dijelove njenih pritoka ima znatno umjereniju klimu od priplaninskog dijela Zvijezde, Čemerske planine. Inače, pojas umjereno – kontinentalne klime karakterišu duge i oštre zime, sa puno sniježnih padavina i kratka, topla ljeta.
Vrijednosti klimatskih faktora bitnih za reprodukciju šuma su dosta povoljne. Srednja godišnja temperatura zraka je 6,4°C, a srednja temperatura zraka u vegetacionom periodu je 13°C. Visina godišnjeg atmosferskog taloga se kreće oko 1000 mm., od čega polovina padne u vegetacionom periodu. Prosječna godišnja relativna vlažnost vazduha je 70%.

Treba naglasiti da su navedene vrijednosti dobivene po mjerenjima na meteorološkoj stanici Ponikve, na 960 m.n.v., koja realno odgovara srednjoj nadmorskoj visini najvrijednijeg kompleksa šuma ovog područja.

1.7. Vegetacijske karakteristike šumskogospodarskog područja
Šumskogospodarsko područje „Gornjebosansko“ - dio je veoma različito po svom vegetacijskom pokrivaču, uslovljenom prije svega uzajamnim djelovanjem mnoštva različitih ekoloških faktora (stanišnih faktora) koji svojim kompleksnim djelovanjem u prirodi uzrokuju stvaranje široke skale različitih tipova šuma ovog područja. Najzastupljenije šume ovog područja su šume bukve i jele sa smrčom, javljaju se i na krečnjačkim zemljištima i na kiselim zemljištima silikatnih supstrata. U ovom području su dosta rasprostranjene sekundarne šume jele i smrče, sekundarne šume bukve i degradirane šume koje su nastale kao rezultat ljudskog djelovanja. U G.J. „Donja Lepenica“ i „Kondžilo“ se nalaze samo bukove i hrastove šume na kiselim zemljištima silikatnih supstrata. 

 

Download - Preuzmi

[INTEGRALNI PLAN GOSPODARENJA ŠUMSKIM RESURSIMA ZA ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE „GORNJEBOSANSKO“ZA PERIOD VAŽNOSTI OD 01.01.2013. DO 31.12.2022. GODINE]