Bosna i Hercegovina nalazi se na sjeverozapadunom dijelu Balkanskog poluostrva.Od ukupne površine njene teritorije 5% su ravnice,24% su brežuljci, 42 % planine,a krš zauzima 29%  prostora.Kraška polja obuhvataju 19% površine krša.

Šume su od davnina predstavljale jedno od najvećih i najvažnijih prirodnih bogatstava BiH.Dugo vremena njihova ekonomska vrijednost nije dolazila do izražaja u adekvatnoj mjeri.Tek u prvoj polovini XIX vijeka uistinu počinje istorija bosanskohercegovačkog šumarstva kao posebne privdene grane.

U svom razvoju iskorišćavanje šuma u BiH prešlo je put od proste robne proizvodnje i podmirivanja potreba naturalne proizvodnje,pa sve do kapitalističkog načina robne proizvodnje u okviru manufakturne a zatim i indusrtijske prerade drveta.

ŠUMSKO- POSJEDOVNI ODNOSI

Otomanska država 

Osvajanjem i  uključivanjem  Bosne 1463 god.i Hercegovine 1482 god. u sastav otomanske

države, uvedeni su i novi šumsko-posjedovni odnosi,koji su počivali na osnovama

šerijatskog prava i kanunskog zakonodavstva. Prema njima šume su tretirane kao javno dobro i kao takve nisu mogle biti predmet privatnog vlasništva i  posjeda.

Uviđajući da će šume u nastupajućoj eri kapiralizma ubrzo postati značajni objekti prometne vrijednosti,bosanski feudalci su ih,već u prvoj polovini XIX vijeka počeli sve više prisvajati ,a zatim ustupati strancima u svrhu eksploatacije. Zainteresovana za šume,koje su joj u budućnosti predstavljale sigurno i važno izvorište prihoda,otomanska se država počela ,polovinom XVIII vijeka protiviti takvom ponašanju feudalaca. Odluka Porte  iz 1850 god.kojom se proglašavaju nevažećim  svi  ugovorori o eksploataciji  šuma sklopljeni između bosanskih feudalaca i stranaca,kao i opšta zabrana sječe  šuma u trgovačke svrhe  potvrđivala je i jasno izražavala staro stanovište da  nema privatnog prava na šumu. Ramazanski zakon o zemljištu u posjedu iz 1858 god.i pored toga što je zadržao stanovište da su šume javno dobro, učinio je koncesiju u korist privatnika šume time, što je priznao mogućnost postojanja šuma  u posjedu privatnika ,pod uslovom ,da su ih privatnici podigli i uzgojili.Ševalskim zakonom o šumama iz 1869 god. proglašene su sve dotadašnje slobodne šume državnim,a novokategorisane i priznate vakufske, općinske i privatne šume stavljene pod državnu upravu, dok se ne izvrši provjeravanje posjeda i izlučivane tih šuma od uistinu državnih.-Begović (11)

Kada je polovinom XIX vijeka otomanska vlada skršila otpor bosanskih feudalaca i zabranila im korišćenje, počela je zavoditi strožiju kontrolu.

Otomanska vlada je 1853 god.skinula zabranu sječe i eksporta drveta bosanskih šuma s tim, da se ubuduće ugovori sklapaju sa državom na bazi direktne pogodbe.Intenzivne i nedovoljno konrtolisane sječe, koje su počele da poprimaju karakter devastacije ,prisilile su otomansku vladu da ponovo donose odluku o zabrani daljne sječe i izvoza drveta iz državnih šuma.

Zabrana je stupila na snagu 1861 god.i ostala na snazi do 1865 god.

Uz pomoć francuskih šumarskih stručnjaka otomanska vlada radi na izradi NACRTA ZAKONA O ŠUMAMA  i 1866 god donosi propise koji kažu da se prodaja drveta iz državnih šuma može vršiti samo putem licitacija.

Austro-Ugarska uprava

Odmah poslije izvršene okupacije  Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarska uprava u saglasnosti sa otomanskim Zakonom o šumama provodi regulisanje  šumsko-posjedovnih  odnosa.U želji da što prije riješi pitanje priznavanja privatnih šuma (čija površina u smislu principa otomanskog zakonodavstva nikako nije  mogla biti znatna )  i izvrši izdvajanje državnih šuma kako bi što prije raspolagala njima i ustupila ih stranim kapitalistima.

-1882 god.sjeverni dio Kozare ustupljen je praškoj firmi  J.Brabetz koja u Podgradcima podiže prvu pilanu u BiH.

-1892 god. zaključen je pvi veći dugoročni ugovor sa Ottom Steinbeissom iz Bavarske, koji je kasnije osnovao pod nazivom „Bosanska industrija drveta a.d Otto Steinbeiss“ u Drvaru.

Ovim je započelo zaključivanje cije serije dugoročnih ugovora za eksploataciju šuma sa pojedinim industijskim preduzećima vlasništvo stranog kapitala :

-Bosanska šumska industrija Eissler i Ortlieb u Zavidovićima

Gregersenova šumska industrija u Zavidovićima

-Buttazoni i Venturini –industrija drveta u Sarajevu

-Giusepe Fertinelli i Comp. U Hadzićima

-Gustav Mechtershemer- industrija drveta u Višegradu

-Šumska industrija „Ugar“ Turbe kod Travnika

-Bosansko dioničko društvo za preradu drveta u Tesliću

Paralelno sa iskorišćavanjem šuma putem dugoročnih ugovora,Austrija je pristupila eksploataciji državnih šuma u BiH u vlastitoj režiji.

Versajska Jugoslavija

Versajska Jugoslavija je poslije raspada Austro-Ugarske Monarhije naslijedila preko 50 dugoročnih ugovora za eksploataciju bosanskih šuma.Tim ugovorima je bilo obuhvaćeno preko 300.000 ha šuma sa prodanom sječivom masom od oko 43,500.000 m3.Stanovište šumarskih stručnjaka da iskorištavanje bosanskih šuma ne bi valjalo nastaviti putem dugoročnih ugovora nije uvažavano.Ovakav sistem eksploatacije koji je nastavljen i u vrijeme svjetske ekonomske krize od 1919-1929 god doveo je bosansko šumarstvo u iztazitu dekadansu kao rezultat slabe i labilne šumarske politike koja nije imala svog stalnog kursa nego je stajala pod direktnim uplivom političkih stranaka.

Do revizije svih dugoročnih ugovora je došlo na inicijativu šumarskih krugova i ona je formalno  provedena 1929 god.i izvršena je redukcija  visokih intenziteta sječa, što se pozitivno odrazilo na uzgajanje šuma, posebno na prirodnu obnovu.

Zbog problema realizacije dugoročnih ugovorai primjene nepravilnog načina i intenziteta sječa na velikim prostranstvima,javljaju se štete od šumskih požara i potkornjaka.Tako je u ugovornom području Gostović ukupne površine od 18.000 ha bilo više od 3.200 ha požarišta.Velike invazije potkornjaka izbijale su u razdoblju 1929-1932 god.Tom prilikom moralo je biti posječeno 1,300.000 m3 drvne mase pretežno u smrčevim šumama i po prvi puta u bosanskim šumama je primjenjeno zaprašivanje iz aviona.

1932 god.su donesena Uputstva za uređivanje šuma,i tada je uspostavljena čvršća veza između iskorištavanja i obnove šuma. Šumarstzvo je tridesetih godina XX vijeka krenulo snažnije naprijed.

Narodnooslobodilački rat i stvaranje nove,socijalističke Jugoslavije otvorili su novu eru i bolje mogućnosti za razvoj i prosperitet šumarstva Bosne i Hercegovine.

Bosansko-Hercegovačke šume vjekovima su  pustošene od stranih zavojevača,stranih i domaćih eksploatatora i od domaćeg stanovništva,koje je iz neznanja i nužde,a često i bez potrebe sudjelovalo u uništavanju i degradiranju šuma.

Poslije drugog svjetskog rata u relativno kratkom vremenu obnovljeni su i podignuti rasadnici koji su imali  godišnju površinu od 43 miliona sadnica,radovi na pošumljavanju i melioracijama izvođeni su dobrovoljnim radom.U toku 1952 god.izrađena je Dugoročna osnova obnove šuma za period od 1952-1971.

U Bosni i Hercegovini,izrazito brdsko-planinskoj zemlji, šume štite strme terene od erozije.Šume su rezervoari vode,čuvari nizinskih polja i naselja od bujica i poplava,zaštićuju saobraćajnice,industrijska i druga postrojenja i tehničke objekte,posebno i naročito akumulkacione basene velikih hidrocentrala.te se 1946 god formira Uprava za uređenje bujica koja je djelovala putem svoja četiri preduzeća.

Posljednji zakon o šumama prije agresije donesen je 1978 god.i u njemu su  veoma dobro bila regulisana brojna pitanja gazdovanja šumama u najširem smislu.Npr;

-Društveni dogovor za realizaciju programa pošumljavanja degradiranih šuma i goleti u SRBiH od 1976-1985 god.i novi Dogovor za period 1986-1955 god.

-Zakon o određivanju područja krša i učešće Republike u finansiranju

-Društveni dogovor o utvrđivanju površina, obimu dinamici radova, kao i finansiranju pošumljavanja krša

-Dugoročni program razvoja šumarstva u BiH za period  1986 do 2000 god.

 

Trenutačno uređenje sektora šumarstva Bosne i Hercegovine

Nakon Dejtonskog sporazuma briga o šumama se dijeli na entitete,Federaciju i Republiku Srpsku.

Federalni Zakon o šumama donesen je u maju 2002 godine a u novembru 2009 godine je stavljen van snage.Šumarstvo Federacije Bosne i hercegovine od tada funkcionira na osnovu uredbe o šumama koju je donijela Vlada Federacije BiH.

Adminisrtativna organizacija sektora šumarstva

Na nivou Bosne i Hercegovine nema ministarstva nadležnog za šumarstvo.Ustavom BiH država je teritorujalno organizirana na sljedeći način: federacija BiH (51%), Republika Srpska (49%) i Distrikt Brčko, a Federacija BiH se sastoji od 10 kantona.

Na državnom nivou prema vanjskim institucijama šumarstvo zastupa Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

S obzirom na Ustavne odredbe, vlasnici šuma su: Federacija BiH, Republika Srpska i Distrikt Brčko i oni svako na svom području administrativno upravljaju šumama preko ministarstava nadležni za šumarstvo.

Federalni ministar je ugovorom prenio poslove upravljanja i gospodarenja šumama kantonalnim ministrima nadležnim za poslove šumarstva. U okviru Federalnog ministarstva poljoprivrede vodopreivrede i šumarstva, formirana je Federalna uprava za šumarstvo (FUŠ), koja ima funkciju planiranja razvoja šumarstva, a u sastavu kantonalnih ministarstava formirane su i kantonalne uprave za šumarstvo (KUŠ), koje imaju funkciju planiranja i administrativnog nadzora nad gospodarenjem državnim i privatnim šumama.

Federalna šumarska inspekcija je u sastavu Federalne uprave za inspekcijske poslove, a kantonalne šumarske inspekcije su u sastavu kantonalne uprave za inspekcijske poslove ili pri resornom kantonalnom ministarstvu nadležnom za poslove šumarstva.

Ekonomske funkcije u šumarstvu

Gospodarenje šumama u oba entiteta preneseno je na javna preduzeća. U F BiH to su šumsko-privredna /šumsko-gospodarska društva (ŠPD/ŠGD), na nivou kantona koja su formirale zakonodavne vlasti odnosno parlamenti /skupštine, a u Republici Srpskoj je to JP“ Šume Republike Srpske“.

U Federaciji BiH skupštine svih deset kantona formiraju po jedno ŠPD/ŠGD na području kantona, kojem kantonalni ministar nadležan za poslove šumarstva ugovorom prenosi poslove gospodarenja državnim šumama na području datog kantona, na period od pet godina. Prema tome, društva se finansiraju na osnovu poslovanja sa šumama i ne dobivaju sredstva iz javnih budžeta.Svako društvo za svoj rad  je odgovorno kantonalnom ministarstvu.

Prerada drveta je potpuno odvojena od šumarstva i dodiruju se samo u segmentu prodaje odnosno kupovine drveta za potrebe prerade drveta.

Trenutno ne postoji aktuelna strategija razvoja šumarstva.Strategija sektora šumarstva koja je rađena 80-tih godina je prevaziđena. Trenutno je u toku izrada Šumarskog programa Federacije BiH  koji bi trebao do budi završen do kraja 2011 god.

You may also like

No Comment

Comments are closed.